Iako se o ovome odavno govori, nažalost većina ljudi ne zna zašto su te prve godine toliko važne, i zapravo ne povezuju da problemi koji nastaju u odraslom dobu, bilo u partnerstvu, sa zdravljem, na poslu i slično imaju svoj koren u ranom periodu. Savremene naučne spoznaje iz područja neuronauke i razvojne psihologije pružaju mogućnost da sagledamo u kojoj meri rana iskustva utiču na naše celoživotno funkcionisanje.  

Ovom tematikom se temeljno bavi Centar Prirodno roditeljstvo , na čelu sa Tomislavom Kuljišem, terapeutom i autorom programa Roditeljstvo i rani razvoj, koji će 20. septembra u hotelu 88 rooms držati predavanje "Zašto su prve godine najvažnije".

Sa Tomislavom smo razgovarali o štetnoj ulozi vaspitnih metoda, ali i o razvojnoj psihologiji čija je ideja da se podrži detetov celovit psihološki, emotivni, socijalni, intelektualni razvoj.

-Kad se pokrene tema roditeljstva, prvo na šta se pomisli je vaspitavanje dece i mnogi još uvek misle da ključ dobrog roditeljstva leži u efektivnim metodama vaspitavanja. Međutim, ništa ne bi bilo dalje od istine. Nove spoznaje koje nam stižu iz oblasti neuronauke, kažu da uobičajene ali zastarele vaspitne metode, koje primenjujemo po inerciji jer smo tako naučeni, odnosno zato što smo ih usvojili tokom sopstvenog odrastanja, zapravo usporavaju psihološki i emotivni razvoj deteta, a neretko su i izvor lošeg ponašanja.

Primenom vaspitnih metoda dete se tretira kao objekat, umesto kao subjekat, a kao posledica se kod deteta javlja razočarenje i bol zbog gubitka prisnosti sa roditeljima i takva osećanja ostaju u nama za ceo život. U današnje vreme je to i dokazivo kroz brojna neuronaučna istraživanja. Zahvaljujući savremenoj neurologiji, interpersonalnoj neurobiologiji i modernoj teoriji privrženosti (attachment theory), danas znamo da vaspitne metode na dete često mogu da ostave bolne tragove. Kada detetu ne namirujemo emotivne primarne potrebe, kao što je potreba za čvrstom povezanošu sa roditeljem ili za osećajem sigurnosti uz roditelja, kod deteta se formiraju neuronske veze u kojima su takva iskustva pohranjena, i iako nisu dokučiva svesnom pamćenju, ostaju zapisana u našem nervnom sistemu. Nauka danas takođe dokazuje da rana iskustva formiraju detetov neurološki i imunološki sistem, doživljaj sveta i samog sebe.

-Ono što doživimo u prvim godinama oblikuje i našu podsvest koja nam neprestano šapuće kakav je svet i kakvi smo mi sami. A šapuće nam ono što smo u podsvesti pohranili kad smo bili jako mali – objašnjava Tomislav.

Da bi se deteov mozak, fiziologija i nervni sistem optimalno razvili potrebno je da dete ima dubok, povezujuć i blizak odnos sa roditeljima. Svaka razvojna faza je u suštini faza razvoja pojedinih delova mozga i nervnog sistema i neće se dogoditi sama od sebe. Kroz iskustva u istoriji znamo da su se deca kojoj su uskratili odnos i dali im sve ostalo od kvalitetne ishrane pa na dalje razvila u disfunkcionalne jedinke. 

Bihjvioralni vs. razvojni pristup

Bihejvioralni pristup koji zagovara korišćenje metoda i tehnika vaspitavanja procenjuje dete na osnovu njegovog ponašanja. S druge strane, razvojna psihologija, koja sve više dobija na značaju, posmatra kako se dete oseća iznutra i nastoji da razume detetove razvojne procese i da ustanovi na koj način roditelj može da podrži razvoj detetovih ljudskih potencijala. 

-Cilj našeg rada u Centru Prirodno roditeljstvo je da roditeljima predočimo kakav odnos je potreban detetu i da ohrabrimo roditelje da se povežu sa osećajima u sebi i sa prirodnim roditeljskim instinktima. To nikako nisu nove metode i tehnike nego prirodan i zdrav pristup koji omogućava rešavanje zahtevnih situacija kroz odnos s detetom, umesto kroz naučene metode. 

Tomislav Kuljiš naglašava da Centar Prirodno roditeljstvo nije škola za roditelje i dodaje da se roditeljstvo ne uči. On ne daje savete, niti govori ljudima šta treba da rade, već pomaže roditeljima da se povežu sa sopstvenim osećajima i roditeljskim instinktima. Radionice koje se realizuju u okviru programa „Roditeljstvo 0-6“ koji osim radionica sadrži video + live stream interaktivna predavanja, omogućavaju roditeljima da se povežu sa osećajima koje su imali kao mala deca kada su roditelji primenjivali uobičajene vaspitne metode, i kako bi im bilo da su sa roditeljima imali onakav odnos kakav su želeli i kakav im je bio potreban. Nakon tih uvida i sopstvenih iskustava kroz radionice i predavanja sve postaje jasno i najčešći komentar je "Pa ovo bi svi morali da čuju i dožive." Dakle roditeljstvo nije nešto čemu neko može da vas nauči, već su programi za kvalitetno podizanje potomstva prirodno u nama i ugrađeni su u evolucijski starije delove mozga.

-Mi u sebi nosimo ta znanja, ali imamo i evolucijski noviji, intelektualni deo mozga koji smo napunili gomilom instrukcija i metoda i smanjili smo kontakt s onime što je u nama oduvek. "Primitivnije" kulture kao što su indijanci, aboridžani, afrička plemena su zadržali dominaciju prirodnih programa za podizanje dece. Neko sada može da kaže da smo mi napredniji i sposobniji. No, da li smo srećniji i zdraviji? 

Najčešći razlog zašto ti programi nisu dovoljno aktivni u nama je to što su nam ti prirodni programi "pokvareni" ili potisnuti kroz naša povređujuća iskustva u ranom periodu kog se ne sećamo, ali koja su ostala zabeležena u našoj implicitnoj memoriji. U okviru Centra zato postoji i program koji je namenjen odraslim ljudima kako bi bolje sagledali svoj rani razvoj i poradili na sebi kako bi bili bolji ne samo kao roditelji, već i kako bi generalno bili zadovoljniji sobom i svojim životom. 

Neophodnost postavljanja granica

Kad se upoznaju sa ovim konceptom mnogi roditelji pomisle da se radi o popustljivom roditeljstvu u kom ne postoje granice, ali Tomislav naglašava da to nije slučaj, već da je naprotiv postavljanje granica deci od izuzetne važnosti. Ono što roditelji mogu da saznaju kroz program "Roditeljstvo 0-6" je kako te granice treba da budu postavljanje i šta raditi kada zbog njih dete uđe u frustraciju. 

- Roditelji pre svega treba da saznaju šta se događa u detetu kada viče "Neću", kada histeriše i baca se po podu. Kada to razumeju i osete kroz iskustvene radionice, roditelji sami dolaze do zaključka šta činiti. Univerzalnog recepta nema jer su deca različita i u istoj situaciji jednom bratu blizancu je potreban jedan odgovor od roditelja, a drugom bratu nekakav drugačiji. O tome će biti dosta reči na predavanju koje se održava u utorak 20. septembra.

Kako je organizovan program u Centru?

-Osnovni program u Centru je "Roditeljsto 0-6" koji sadrži serijal video predavanja, live stream interaktivna predavanja i iskustvene radionice. U Beogradu, Zagrebu i Rijeci interaktivna predavanja će moći da se prate grupno putem video konferencije, a to znači da se sa polaznicima u Beogradu vidim, čujem i razgovaram kao da smo u istom prostoru. Nakon predavanja, slede iskustvene radionice koje će držati naše saradnice u navedenim gradovima.


Tomislav Kuljiš; Foto: Promo

M.M.

Poslušajte savete Tomislava Kuljiša na temu uspavljivanja dece i zdravog sna mališana: