Neke od najboljih serija za najmlađe, koje se danas smatraju legendarnim televizijskim ostvarenjima, nastale su u režiji i po scenariju Timotija Džona Bajforda, koji je juče preminuo u Beogradu.

Jedan stranac, tada zaposleni Bi-Bi-Sija, došao je u Jugoslaviju pre 33 godine, na samo nedelju dana, kako bi snimio dečju emisiju u koprodukciji s Televizijom Beograd. Međutim, on se prilikom izvršavanja svog radnog zadatka zaljubio i zbog ljubavi ostao stanovnik naše zemlje i jedan od najpoznatijih stanovnika glavnog grada. Odlukom da postane Beograđanin, ovaj Englez ulepšao je detinjstvo velikog broja generacija koje su odrastale gledajući kultne emisije za najmlađe, kao što su "Babino unuče", "Neven", "Nedeljni zabavnik", "Osvajanje sreće" i "Poletarac".

Kako mu je to pošlo za rukom?

Bajford je, pre svega, bio odrastao čovek koji je razumeo decu. Nije on zauvek ostao dete, ali je zadržao dečji duh i radoznalost. Timoti Džon Bajford bio je inteligentna odrasla osoba koja je umela da osluškuje mališane – njihove nade, probleme, radosti i igru. I on je uvek želeo da o njima sazna što više.

"Znate, dajem časove engleskog i dolaze mi deca. Osim engleskog, često im služim i kao psiholog pred kojim oni isprazne dušu. I video sam da ne vole školu, da je se plaše. Moj sin Andrej je radio doktorski rad na temu ‘Akademski pristup ruskoj literaturi od druge polovine 19. veka do revolucije’, a posle je napisao rad o školstvu u Rusiji krajem 19. veka i tu piše da je zvanični opis deteta ‘nedovršen odrastao’, rekao je Bajford svojevremeno za "Puls".

"Znači, cilj školstva je da naprave odraslog od tog deteta. To je užasno. Ja mislim suprotno - dete je osnovno ljudsko biće. Ovakvo obrazovanje kvari to ‘osnovno ljudsko biće’. Zato imamo loše odrasle kao što smo mi i to se nije promenilo dve hiljade godina. Hteo sam baš to da promenim, hteo sam da dete uživa u školi. Ja sam uživao u školi. I deca koja su dolazila kod mene na čas uživala su i odlično su učila engleski. Nisu se mučila i nisu dolazila pod stresom da li će danas da me pita. Disciplina mora da postoji, ali ako učitelj dobro zna svoj posao i predmet i ako mnogo voli decu, on će njih toliko da zainteresuje da će klinci dobro učiti", objasnio je tada Bajford i dodao da je najveća greška školstva to što smo isuviše ozbiljni.

"Mora da se probudi želja za znanjem, to je za mene školovanje, a želja se pobuđuje kroz igru", istakao je.

Ovaj Britanac, dobitnik Povelje Zmajevih dečjih igara i priznanja "Stefan Prvovenčani", primenio je znanje o deci koje je čitavog života sticao kako bi za mališane napravio emisije po njihovoj meri – poučne, ali iznad svega zabavne.

"Sadašnje televizijske emisije vide decu kao da su bića s druge planete, bića koja se benave. Šteta, to sigurno nije tačno. Čini mi se da današnji autori prave dečji program samo zato što moraju da ga naprave", rekao je Bajford  za “Vreme” pre nekoliko godina ne bi li objasnio zabavni karakter svojih emisija i njihovo tretiranje dece s poštovanjem, a ne s visine.

Verovao je da se s detetom nije teško poistovetiti i isticao da je on ista osoba kao i kada je imao pet godina, samo sa više znanja i iskustva.

Bajford, rođen u Solsberiju 25. jula 1941. godine, preminuo je 5. maja 2014. u Beogradu, koji je doživljavao kao svoj grad. Svojom kreativnošću i ljubavlju prema deci ostaće upamćen kao jedan od najznačajnijih ljudi u istoriji jugoslovenske i srpske televizije, koji je ostavio dubok trag, koji teško da će iko moći da obriše. Bio je prijatelj dece, njihov edukator i važna figura u odrastanju brojnih generacija mališana na našim prostorima. Kao takav, Timoti Džon Bajford nikada neće biti zaboravljen.