Šećerna bolest u trudnoći može loše da se odrazi na zdravstveno stanje majke i bebe, pa je veoma važno da se kontroliše i leči, ističe dr Slađana Drobnjak.
Povećana glikemija pre trudnoće ugrožava i plod i trudnicu, pa je neophodno lečenje pre začeća. Poremećaj tolerancije na glukozu tokom trudnoće je retka, ali ništa manje opasna pojava. Striktna kontrola dijabetesa i dijetetski režim ishrane tokom trudnoće daju dobre rezultate.
Šećerna bolest u trudnoći može da se ispolji u dva oblika: pregestacijski i gestacijski dijabetes. Pregestacijski dijabetes je tip 1 ili tip 2 šećerne bolesti, prisutan i pre začeća. Kad se u toku trudnoće prvi put pojavi poremećaj u podnošljivosti/ toleranciji glukoze ili manifestni oblik šećerne bolesti, tada govorimo o gestacijskom dijabetesu.
Rizična trudnoća
“Trudnice koje imaju pregestacijski dijabetes, sa lošom glikoregulacijom pre začeća i u toku prvog meseca trudnoće, imaju visok rizik od srčanih i neuroloških malformacija (urođenih anomalija) ploda, a i one same su izložene povećanom riziku od pobačaja”, ističe dr Slađana Drobnjak, endokrinolog Doma zdravlja „Dr Ristić“. “Zbog toga se savetuje praćenje pre trudnoće i postizanje dobre glikoregulacije pre začeća, sa vrednostima glikemije ujutro, natašte do 5 mmol/l, a dva sata posle ručka do 7 mmol/l. Dobra priprema pre trudnoće i nega u toku trudnoće znatno smanjuju pomenute rizike”, dodaje doktorka.
Gestacijski dijabetes je uglavnom prolazno stanje, koje ima tri do pet odsto trudnica, a najčešće se javlja između 24. i 28. nedelje trudnoće. Dijagnostikuje se kad se prvi put u trudnoći pojavi jutarnja glikemija preko 7 mmol/l ili glikemija bilo kada u toku dana preko 11,1 mmol/l. Češće se dijagnoza postavlja na osnovu testa opterećenja glukozom (OGTT).
“Gestacijski dijabetes nastaje zbog hormonskih i metaboličkih promena u organizmu za vreme trudnoće”, objašnjava dr Drobnjak i dodaje: “Rastom posteljice tokom trudnoće hormoni kao što su progesteron, estrogen, kortizol, prolaktin i humani placentarni laktogen luče se u sve većim količinama čime sprečavaju delovanje insulina i razvijaju insulinsku rezistenciju.
Da bi se savladala insulinska rezistencija i glukoza prenela iz krvi u ćelije, potrebno je čak četiri puta više insulina. Ukoliko se to ne desi, raste glukoza u krvi koja iz majčine cirkulacije prelazi kroz posteljicu u plod i obrnuto. Međutim, insulin ne može da pređe placentarnu membranu, pa povišena glukoza u plodu izaziva hiperglikemiju (povišenu glukozu u krvi), koja je opet podražaj za pojačano lučenje insulina ploda. Povišena glukoza u krvi ploda uzrok je pojačanog rasta fetalnih ćelija i razvoja makrosomije (dete veće telesne težine), pa samim tim i komplikacija u trudnoći, pri samom porođaju i nakon njega (pad glukoze u krvi kod neonatusa)”.
Neposredno po postavljanju dijagnoze gestacijskog dijabetesa potrebno je započeti lečenje radi zaštite bebe i majke. Zato je neophodno insistirati na striktnoj kontroli dijabetesa.