Sećam se kada je sin prvi put pobegao od mene kad sam pošla da ga zagrlim pred spavanje. Malo sam bila šokirana, a iskrena da budem, htela sam da plačem.

Imao je devet godina i znala sam da raste, ali nisam bila spremna da se samo tako skloni od mog zagrljaja. Zabrinula sam se. Zašto moje dete više ne želi da me grli? Da li sam ja nešto loše uradila? Da li je to kraj naše bliskosti?

Možda sam previše dramatična, ali verujem da me razumete. Zato izdvajam šta to treba da radite ako i vas dete odgurne od sebe.

1. Razumite da je to znak zdravom razvoja vašeg sina

Da, deo nas uvek želi da ostanu mali. Baš u periodu od 9,10 godina dečaci ulaze u novu razvojnu fazu i počinju da se odvajaju od roditelja, kako bi shvatili sebe kao ličnost. To je važan proces koji će trajati nekoliko narednih godina.

2. Pokušajte da ne pravite veliku stvar od toga

Da, ovde i sebi govorim, jer je neverovatno teško. Ako to shvatamo kao nešto lično, sin će misliti da radi nešto loše. Ali ne radi ništa loše. Kada se skloni od zagrljaja, prosto se nasmešite i nastavite dalje. Dajte mu prostora da raste i pravi svoje izbore.

3. Umesto toga, pokažite neku 'mini bliskost'

Kada usvojite prva dva pravila, spremni ste da se odreknete zagrljaja i poljubaca. Ipak, to ne znači da potpuno izgubite bliskost! Duboko u sebi, svaki tinejdžer ima potrebu da ga mama zagrli. Mogu to biti kratki i brzi zagrljaji, maženje po leđima i slično.

Čak i nekada, kada kao odbija moj zagrljaj, volim da se šalim sa njim i govorim kako obožava zagrljaje. Vidim kako se smeši i kako mu zapravo prija. U tom trenu samo nasloni glavu na moje rame. I ti momenti su zlata vredni.