"Da li je u redu da kupim dečaku barbiku?" pitala je jedna mama. "Nije! I sto puta ću reći da nije, koliko god moderno društvo zastupalo mišljenje da ne postoje muške i ženske igračke...", odgovorila je druga mama za koju piše i da je vaspitačica. Tako je počela rasprava.

"Vrtić je jedna demokratska i otvorena ustanova i sigurno mesto za svu decu. U vrtiću je prvenstveno važno da se uvažavaju različitosti jer na taj način usađujemo kod dece da uvažavaju i prihvataju druge. Igre i igračke nisu polno određene i nikada ne pravimo prostore koji su polno određeni, jer mislimo da kroz igru dete istražuje prvo sebe, onda svet u kome se nalazi i na taj način dolazi do nekih novih saznanja", kaže za TV Prva Ljiljana Dragutinović iz Udruženja vaspitača Beograda i dodaje da igračka ne može da bude priprema za buduće uloge koje će deca preuzeti kad odrastu.

"Zašto brigu oko barbike ne vidimo kao pripremu dečaka za buduću ulogu roditelja koji će negovati svoju bebu? Lutke ne vidim kao problem. Isto pitanje postavljam šta se dešava s loptom? Da li lopta ima polno određenu ulogu?"

Psiholog Vlajko Panović tvrdi da deca uzrasta od tri do četiri godine imaju potrebu da se poistovećuju i sa mamom i sa tatom.

"Najčešće su to faze koje prolaze prirodnim putem kada se dečacima objašnjava da je lakiranje noktiju određeno za mame, odnosno za devojčice, ali to nikako ne znači da su one manje vredne ili da je on vredniji. Treba im pokazati da razlikuju različitosti, ali da te različitosti ne budu kamen spoticanja, nego naprotiv da u različitosti tražimo zajedničko", poručuje Panović.

On insistira na tome da je bitno šta deci govorimo, kao i to da lutka ne postane dominantna igračka u iskustvima dečaka. Sredina je ta koja umnogome utiče na formiranje stavova kod dece, zaključuje psiholog.

Pročitajte i:

Zapratite nas i na Instagramu!

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Uživajte u roditeljstvu! (@yumama.rs)