Mladi američki pevač Džošua Baset napisao je otvoreno pismo kako bi skrenuo pažnju javnosti na moguće uzroke problema o kom se sve češće govori javno, a to su optužbe za napastvovanje i druge vidove zlostavljanja.

Ovaj dvadesetogodišnjak, koji je domaćoj publici najpoznatiji po ulozi u "Srednjoškolskom mjuziklu", rešio je da da svoj doprinos u skidanju stigme sa načina na koji roditelji vaspitavaju mušku decu.

"Roditelji su me vaspitali po principu - dečaci ne treba da plaču, a sličan je slučaj bio i sa mojim drugovima. Iako to na prvu loptu deluje kao sitnica u kojoj roditelji greše, i to iz najbolje namere, mislim da ona ostavlja duboke posledice. Ja, kao i većina muškaraca koje znam, odgajan sam tako da su mi roditelji, čim bih pustio suzu, govorili da dečaci ne smeju da plaču, zbog čega sam vremenom počeo da potiskujem svoju emocionalnu stranu", napisao je Džošua na društvenim mrežama.

"Međutim, kada godinama potiskuješ bilo kakav izliv emocija i učiš samog sebe da je to nešto pogrešno, to ti uđe pod kožu i postane način na koji razmišljaš. Kada ti emocije otupe, postaneš imun ne samo na svoj nego i na tuđi bol. Mislim da je upravo to koren svega lošeg što muškarci kasnije tokom života čine ženama i drugim muškarcima", dodao je Baset, aludirajući na sve veći porast prijava za nasilje i napastvovanje.

"Tokom odrastanja su me roditelji i uopšte stariji rođaci oko mene ismevali kad god bih zaplakao, govoreći mi: Šta cmizdriš?! Kad ćeš već jednom odrasti. U mojoj glavi su iskazivanje emocija i zrelost postali povezani. Kasnije tokom života sam te reči samom sebi ponavljao i kad nikog drugog nije bilo u blizini. Branio sam samom sebi da plačem, a samim tim i da osećam bilo šta. To je uticalo na sve odnose u mom životu, kako emotivne tako i prijateljske. Praktično sam morao ponovo da učim da izražavam emocije kako bih sačuvao ljude u svom okruženju, dodao je pevač, a potom zaključio:

"Znam da će neki od vas reagovati besom na sve ono što sam napisao, ali ne krivim vas. I vas je neko, kao i mene, učio da ne treba da plačete, što je dovelo do potiskivanja emocija, a samim tim i do oslabljenog osećaja empatije. Umesto da napišete neki pogrdan komentar, možda bi trebalo da porazgovarate sami sa sobom o besu koji osećate i da shvatite da on nema veze sa mnom nego sa vama samima. Ukoliko biste spustili svoj gard i isplakali se, osećali biste se bolje. Prekinite taj začarani krug u koji smo svi upali. Dugujete to samima sebi, svojim majkama, sestrama, prijateljicama, devojkama i budućim ćerkama."

Pročitajte i...