Prvi dan škole je najsrećniji dan u životu roditelja a i deteta, ali nekada taj dan treba da sačeka. Ulazak u sistem obrazovanja predstavlja jednu od važnih prekretnica u životu deteta i roditelja. Pred sam polazak u školu, dečiji razvoj se procenjuje od strane stručnjaka (doktora, pedagoga, psihologa i logopeda). Na osnovu podataka iz celokupne procene dobijamo kompletnu sliku detetovog razvoja. Za neke roditelje je to prvi susret sa stručnjacima psihološkog ili logopedskog profila. Ukoliko se procenom utvrdi da postoji odstupanje ili kašnjenje, bilo kog aspekta pravilnog razvoja, nemojte previše brinuti. Kakvo god da je stanje vašeg deteta, najbitnije je usredsrediti se na njegov napredak i boljitak.

Postoje roditelji koji su upoznati sa mogućim odlaganjem škole. To su roditelji koji su u ranom dečjem uzrastu primetili problem, zatražili savet i započeli tretman.

Svaki roditelj se pred polazak u školu pita da li je njegovo dete spremno. Šta ako je odgovor: "Ne, vaše dete nije spremno, polazak u školu treba da se odloži"?Prvo i najbitnije je da roditelj prihvati stanje deteta onakvo kakvo zaista jeste. Ponekad je teško suočiti se sa realnošću, pogotovo ako ona ne ispunjava naša očekivanja.

Odlaganje škole nije bauk. Iza straha od odlaganja se krije dosta razloga. Neki roditelji se plaše osude sredine (bake i deke, drugih roditelja, komšija, kolega sa posla). Neki roditelji u tome vide svoj poraz, krive sebe što nisu ranije primetili i reagovali. Suprotno od toga neki roditelji ne prihvataju činjenicu da njihovom detetu treba odlaganje, jer su oni na vreme krenuli i bili uspešni u svemu. Zato traže školu i idu od stručnjaka do stručnjaka kako bi im rekli ono što žele da čuju.

Najbitnija je dobrobit deteta i njegove potrebe treba da budu prioritet. Posledice polaska u školu onda kada dete nije spremno mogu se odraziti na različite aspekte razvoja. Te posledice mogu ostaviti trag na socio-emocionalnom planu razvoja, kao što je gubitak samopouzdanja kod deteta, narušavanje detetove slike o sebi, povlačenje u sebe, stres jer ne ispunjava zahteve i očekivanja. To se odražava i na govorno-jezičkom planu (moguća pojava disfluentnosti, specifičnih smetnji u učenju, disleksije, disgrafije, diskalkulije). Teže je stimulisati i unapređivati naredne nivoe razvoja ako osnova nije razvijena do potrebnog nivoa.

Ako je savet stručnjaka odlaganje škole, poslušajte ga. Odlaganjem polaska u školu dete će da dobije vreme da sazri i da nadoknadi propušteno. To vreme može da se iskoristi za pripremu deteta na eventualne teškoće i zahteve koje nosi nova sredina. Samom pripremom dete će steći samopouzdanje i bolju sliku o sebi koja će mu pomoći da se lakše uključi u socijalnu sredinu i da lakše ostvaruje kontakt sa vršnjacima. Svako dete je individua za sebe, a tretman mora biti prilagođen njegovim potrebama. Na taj način stimulišemo neophodne aspekte razvoja i ostvarujemo maksimalni potencijal deteta. Odlaganje polaska u školu je potreba deteta. Treba da se posvetimo tim potrebama a da se sa svojim željama i strahovima izborimo zarad dobrobiti deteta. Tako mu pružamo šansu za uspešniji početak.