Gotovo da nema roditelja đaka prvaka koji sa uzbuđenjem i tremom ne iščekuje prvi septembar, što proizilazi iz svesti roditelja da se njihovo dete nalazi pred jednom od prvih važnih životnih promena koje ga uvode u svet obrazovanja. Prirodno, roditeljima se nameće veliki broj pitanja, od toga da li može da izdrži 45 minuta mirno na stolici do toga da li je već trebalo da nauči da čita. Nedoumica je mnogo i sve su one sadržane u jednom pitanju: da li je moje dete dovoljno spremno za polazak u školu? Mi ćemo probati da vam pomognemo da kroz ovaj tekst otklonite neke od nedoumica. 

Da li možemo da očekujemo da će dete imati punu pažnju 45 minuta?

Izuzeci postoje, ali naravno, preterano bi bilo očekivati da će dete biti apsolutno koncentrisano celi školski čas. Detetova pažnja traje oko 15 minuta, a onda fluktuira u zavisnosti od zanimljivosti sadržaja.

Pažnja se može trenirati kroz rad kod kuće, tako što se postepeno povećava obim rada i dete se podstiče da duže istraje na zadatku.

Da li dete treba da zna da piše pre nego što krene u školu?

Dete ne mora da zna da piše pre nego što krene u školu, ali je potrebno da zna kako da pravilno drži olovku, da zna da uradi zadate grafomotorne vežbe poput precrtavanja figura ili praćenja smernica za crtanje linija. Dete treba da ima svest o pravcu pisanja na papiru, da zna da povuče liniju odozgo nadole ili s leva na desno.

Kakvo znanje se očekuje od deteta koje polazi u prvi razred?

U periodu pre polaska u školu dete aktivno bogati svoj rečnik, razume apstraktnija značenja nekih pojmova, stupa u konverzaciju sa vršnjacima i odraslima. Pored toga, neophodno je da je dete već ovladalo vremenima, da zna da imenuje godišnja doba i da ume da objasni razliku između njih, da nabroji mesece u godini, da zna koji dan u nedelji je pre ili koji dan je posle. 

Aktivni rečnik deteta pre polaska u školu se sastoji od oko 2500 do 3000 reči. Rečenica se sastoji u proseku od 5 do 6 reči i većinom koriste složene rečenice. Takođe, dete može da zapamti kraće pesmice i da ih kasnije reprodukuje. Dete mora da zna da vrši analizu i sintezu reči koje se sastoje od 4-5 slova, da zna od kojih slova se reč sastoji, koje je prvo slovo, koje je poslednje, kada mu se kažu izolovano glasovi koju reč čine. Treba da zna koje reči se rimuju jedna sa drugom. Dete treba da poznaje suprotnosti (npr. Šta je suprotno od reči „crn“? Šta je suprotno od „veliki“? i sl.)

Što se tiče brojeva, dete treba da zna da broji do 20, unapred i unazad, da piše brojeve u nizu, kao i da sabira i oduzima do 10. Potrebno je da ume da prepozna simbol broja, kao i da poveže količinu da određenim brojem. Zna da reprodukuje do šest brojeva u nizu unapred i do četiri unazad.

Dete treba da zna prostornu i vremensku orjentaciju, odnos manje i veće, da sklapa celinu od deset delova i da razvrstava oblike po boji i obliku. 

Do polaska u školu, dete treba pravilno da izgovara sve glasove, ali ako postoji problem u artikulaci, može da se ispravi odlaskom kod logopeda.

Ukoliko dete ima problem sa pisanjem grafomotornih vežbi u određenim linijama, sa imenovanjem velikih i malih slova, imenovanjem brojeva, podelom reči na glasove i slično, potrebno je da se obratite stručnjaku za mišljenje. Takođe, pomoć vam je neophodna ako vaše dete ne zna da kaže koliko ima godina, ako ne zna kada je jutro, a kada veče, kada se kaže "Dobro jutro", a kada "Dobro veče". Jedan od problema koji, takođe, može da se reši odlaskom kod logopeda je ako dete ne poznaje prostorne i vremenske orjentacije. 

Neki roditelji koji bi želeli da dete pripreme za polazak u školu i pored velike želje i volje nemaju dovoljno vremena da se sami posvete pripremi. Zbog toga postoje stručnjaci koji pripreme rade sistematski, roditeljima izlažući plan rada sa detetom, plan evaluacije rada sa detetom i prateći dalji napredak deteta nakon programa. Međutim, nije dovoljno samo pripremiti dete pre polaska u školu, već i pratiti to kako se dete snalazi tokom prvog razreda (a i kasnije).