Oko trećeg meseca beba počinje da se igra vokalnim organima (guče smenjujući samoglasnike i suglasnike), tada se javlja prvo udvostručavanje slogova (“ba”, “pa”, “ta”,…), preteča glasova iz grupe ploziva.

Osobine ovih glasova u ovom periodu se razlikuju od kvaliteta onih koje izgovaraju odrasli zbog nedovoljne zrelosti govornog aparata deteta i nedovoljne razvijenosti slušne osetljivosti za finese u glasovima (auditivna diskriminacija glasova).

Plozivi su oni glasovi koji u fazi izgovora imaju pregradu vazdušnoj struji, dakle kod čijeg izgovora artikulatori (organi koji učestvuju u izgovoru) u jednom trenutku naprave pregradu vazdušnoj struji, pa se pod pritiskom vazduha otvaraju i nastaje “eksplozivni” zvuk tih glasova. Grupu ploziva čine glasovi P, B, T, D, K i G.

P i B nazivamo još i usnenim plozivima zato što u izgovoru ovih glasova aktivno učestvuju usne i meko nepce (ono zatvara prolaz vazduha kroz nos). Pod pritiskom vazduha usne se naglo otvore i dolazi do zvuka. 



Dentalni plozivi T i D
nastaju tako što se vrh jezika se u trenutku akrtikulacije ovih glasova priljubi uz gornje sekutiće i alveole (deo nepca iza gornjih zuba), dok se bočne ivice naslanjaju na gornje kutnjake.

Kod izgovora glasova K i G (velarni plozivi) usta se umereno otvaraju, meko nepce se podiže, vrh jezika se povlači u unutrašnjost usta iza donjih sekutića, a zadnji deo jezika se uzdiže i sa mekim i zadnjim tvrdim nepcem stvara prepreku vazdušnoj struji. U trenutku izgovora zadnji deo jezika se naglo spusti i time uklanja prepreku vazdušnoj struji, tada se ceo jezik pomera napred.

U našim prethodnim blogovima pisali smo o tome da postoji određen redosled u usvajanju glasova. Pojedine grupe glasova odnosno pojedni glasovi prethode drugima, i njihov pravilan razvoj uslovljava izgovor ostalih glasova koji po razvojnim normama slede nakon njih. Na primer: usneni plozivi P i B u kombinaciji sa nazalom M su osnova za  kasniji izgovor glasova F i V; plozivi T i D u kombinaciji sa nazalom N pomažu stvaranju glasova S, Z, C, Š, Ž, Č, Ć, Dž i Đ; dok se za glasove K i G po nastanku i mestu izgovora vezuje samo glas H. 

Iz toga razloga se ne sme prelaziti na korekciju izgovora nekog glasa dok se njegov "prethodnik" ne usvoji.

Poremećaj artikulacije ploziva:

- betacizam (nepravilan izgovor glasa B)

- tetacizam (nepravilan izgovor glasa T)

- deltacizam (nepravilan izgovor glasa D)

- kapacizam (nepravilan izgovor glasa K)

- gamacizam (nepravilan izgovor glasa G)

- tetizam – glasovi S, C, Š, Č, Ć i K zamenjuju se sa glasom T, a glasovi Z, Ž, Dž, Đ i G sa glasom D. Ovaj poremećaj izgovora relativno redak i sreće se na uzrastu do 4. godine života.

Nepravilan izgovor ovih glasova ni u kom uzrastu sa ne smatra razvojnim odstupanjem, već poremećajem izgovora koji je potrebno ispraviti.

Odvedite dete logopedu, nepravilan izgovor glasova nije nešto na šta treba gledati kao na karakternu osobinu neke osobe, poput boje očiju, visine.

Da bismo mogli pravilno da govorimo, važno je da mišići jezika, usana i lica mogu da podrže pokrete koji su nam potrebni za izgovor glasova, potrebna nam je razvijena oralna praksija. Vežbajte sa svojim detetom, stimulišite ga kroz razne vokalne igre, sličice, reči, pesmice.