Kako rastu kosti, zbog čega se i kada javljaju bolovi rasta, ali i kako se leče i da li su opasni, objasnio nam je dr Bojan Bukva, specijalista dečje hirurgije i dečje ortopedije na Univerzitetskoj dečjoj klinici.

Kojim tempom rastu deca i da li postoje uzrasti intenzivnog rasta?

Dečiji skeletni sistem ne raste srazmerno, u prvoj fazi razvoja koštano-zglobnog sistema više rastu glava i trup, a manje ekstremiteti, tako da kod dece procentualno veću površinu tela zauzima glava i trup u odnosu na telesnu površinu kod odraslih. Postoje periodi kada dete brže raste, preciznije postoje dva "pika" u intenzivnijem rastu koštano-zglobnog sistema. 

Prvi pik je predškolski uzrast, otprilike od treće do šeste godine, a drugi pik je u predpubertetskom, odnosno pubertetskom uzrastu. Kod devojčica to je period oko 12., a kod dečaka oko 14. godine života. U drugom periodu intenzivnijeg koštano-zglobnog sazrevanja dolazi, za razliku od prvog "pika", do srazmernijeg rasta, intenzivnijeg sazrevanja ekstremiteta u odnosu na trup i glavu, što na kraju dovodi do fiziološkog formiranja fizionomije tela kao celine. 

Na osnovu svega toga možemo da zaključimo da su devojčice generalno za oko dve godine koštano zrelije u odnosu na dečake (ulaze dve godine ranije u pubertet i njihovo koštano-zglobno sazrevanje se i završava otprilike dve godine ranije). 

Koliko će dete biti visoko?Ne postoji univerzalno pravilo, odnosno formula na osnovu koje možemo predvideti konačnu visinu deteta. Kao osnovni faktor u predikciji rasta i konačne visine deteta je, naravno, genetika. Postoje različite vrste tabela i formula pomoću kojih se može približno odrediti koliku visinu deteta možete da očekujete. Najčešće korišćene formule uzimaju u obzir visinu roditelja (oca i majke) i pol deteta.

Šta su bolovi rasta i zbog čega se javljaju?

U svim tim periodima ubrzanog rasta koštano-zglobog sistema često se spominju bolovi rasta. Zbog čega oni nastaju? Nijedna literatura to nije do kraja objasnila. Postoji mnogo faktora koji dovode do bolova rasta.

Jedna grupa faktora su konstitucionalni faktori: kod dece koja fleksibilnija, mobilnija ili elastičnija postoji veća verovatnoća da će se pojavljivati bolovi rasta.

Važan faktor je, naravno, genetika. Postoje istraživanja koja kažu da, ako su roditelji u sličnom uzrastu imali iste takve tegobe, verovatno će ih imati i dete. 

Treća stvar koja utiče na pojavu bolova rasta su navike deteta, odnosno koliko je ono fizički aktivno. Deca koja su fizički aktivnija, koja se više zamaraju, očekivano je da će imati češće bolove rasta u odnosu na fizički neaktivniju decu.

I poslednji faktori, ali svakako ne najmanje bitni, su psihogeni činioci. Deca koja imaju neki problem - bilo da je u pitanju škola, problem sa porodicom ili vršnjacima, su predisponiraniji za pojavu bolova rasta.

Gde se najčešće javljaju ovi bolovi i kako ih prepoznati?

Kao što je već prethodno rečeno, deca rastu nesrazmerno. Takođe, određeni delovi kosti ne rastu srazmerno, odnosno ne doprinose isto u ukupnom rastu kosti kao celine. 

Imate na primer butnu kost koja ima svoja dva okrajka - gornji koji ide u kuk, i donji koji se spaja sa zglobom kolena. Gornji deo, taj koji ide u kuk, on doprinosi 20 odsto u ukupnom rastu čitave butne kosti; dok donji deo doprinosi 80 odsto.

Kada posmatramo potkolenicu - gornji deo, dakle onaj koji je blizu kolena, on doprinosi 60 odsto u ukupnom rastu potkolenične kosti, a donji deo, onaj što je bliže skočnom zglobu, 40 odsto. 

To znači da u svakoj zoni koja brže raste, a to je u ovom slučaju koleno, očekujemo najintenzivnije bolove. 

Dakle, bolovi rasta se najčešće javljaju u kolenima i zonama oko kolena (prednja strana potkolenice, list i butina). Tipično je da deca nikada bol ne lokalizuju tačno na određenom mestu, odnosno nikada dete ne kaže "boli me tu" i pokaže vam čašicu - nego uvek nekako pokažu dlanom, široko, na tu zonu i kažu "tu me nešto boli". Kada ga pitate "koliko te boli", takođe odgovara neodređeno. Intenzitet bola je individulana stvar, neka deca su osetljivija u odnosu na vršnjake.

Bolne zone nikada nisu otečene, nikada nisu crvene ili tople i nema ograničenja pokreta.

Još jedan pokazatelj da su u pitanju bolovi rasta je uzrast u kom se javljaju. To je otprilike neki interval od treće do dvanaeste godine, ako bismo ga još malo suzili, to je negde između osme i jedanaeste. 

Po pravilu bolovi rasta se ne javljaju ujutru, nego popodne i uveče, i ne bude decu iz sna, traju od 10 do trideset minuta i najčešće prođu spontano.

Bolovi su često obostrani, ali obe noge ne bole u isto vreme, nego prvo jedna pa druga. 

Bolovi rasta su u 90 odsto slučajeva usmereni na noge, međutim bol rasta se ponekad može javljati i u rukama, u zonama koje najintenzvnije rastu, najčešće u ramenu u predelu ručja.

Foto: Shutterstock

Kako se dijagnostikuju bolovi rasta?

Do dijagnoze bolova rasta se dolazi isključivanjem (per exclusionem). Roditelji to plastično mogu da shvate kao slagalicu. 

Dakle, morate prvo da utvrdite da ne postoji nikakvo fizičko oboljenje, nikakav patoanatomski supstrat, da biste postavili dijagnozu bolova rasta.

Da li i kako lečiti bolove rasta?

Ono što najčešće radimo kada nam dođu deca koja se žale na bolove u nogama, a bez jasnog patoanatomskog supstrata je - posmatranje. Najbitnije je da uputimo roditelje na šta treba da obrate pažnju. 

Na primer malo smanjite fizičke aktivnosti, u odnosu na interval kada se to događa, dakle, ako dete ima trening, onda će ga to veče intenzivnije boleti. Sledeći dan kada nema trening, obratite pažnju da li će ga opet boleti. Kada je dete u bolovima, probajte malo da izmasirate, i ako prođe posle masaže, to ide u prilog bolovima rasta i možemo da isključimo neki organski supstrat. 

Na kraju, ako bol ne prolazi, dajte mu neki antiinflamatorni lek, analgetik. 

Dakle, treba posmatrati dete u određenom vremenskom periodu (oko mesec dana), da utvrdimo da li postoji određeni obrazac prilikom javljanja bola. Naravno, u slučaju "odskakanja" od šablona tipičnog za bolove rasta, koje smo prethodno naveli, neophodno je detaljno kliničko i dijagnostičko ispitivanje.

Takođe, treba napomenuti da su deca u tom uzrastu (dakle 3-12 godina) jako sugestibilna (ako im kažete "to je jak bol", ona će to tako i da prihvate), što još više naglašava ulogu roditelja u postavljanju adekvatne dijagnoze.

Bolovi rasta i reumatizamPostoji više oblika reumatizma, koji ima svoje specifičnosti u odnosu na bolove rasta. Naime, kod reumatizma je klinička slika drugačija, zglobovi su otečeni i topli, a bol se javlja ujutru, a mogu biti praćeni poremećajima opšteg stanja. Takođe je i distribucija i karakter bola drugačiji. Ono što je potrebno naglasiti to je da je dijagnoza bolova rasta dijagnoza isključivanja, odnosno da se postavlja ukoliko ne postoji nikakav jasan patološki supstrat. Ukoliko bolovi rasta odstupaju od šablona koji smo prethodno naveli, potrebna su dalja ispitivanja, kako bi se utvrdio problem i sprovelo adekvatno lečenje.

Na šta treba obratiti pažnju?

- kad se javlja bol (doba dana)

- koliko dugo traje

- kao i na šta prolazi

- da li ima još nekih znakova i simptoma

- uzrast deteta

- psihološki aspekt deteta

Takođe je važno:

Da li dete ima još neke bolesti, da li ima neki prateći simptom ili znak: temperatura, malaksalost, bledilo, gubitak apetita, da li je dete skoro bilo bolesno i svakako da li imalo bilo kakvu traumu koštano-zglobnog sistema. Kada sve to isključimo, onda možemo da postavimo dijagnozu bolova rasta.

Da li bolovi rasta ostavljaju posledice i da li su opasni?

Ne. Bolovi rasta ne ostavljaju nikakve posledice. Epizode bola će postajati sve ređe i interval koliko oni traju će biti sve kraći sa koštanim sazrevanjem deteta.

Fizička aktivnost u periodima kada je dete u bolovima

Detetu ne treba zabraniti fizičku aktivnost samo je redukovati, posebno u periodu praćenja. Danas svi žele da mu dete bude novi Đoković ili Nikola Jokić, a prosto nemaju sva deca iste fizičke i psihičke predispozicije da izdrže određeni intenzitet treninga. Programi za bilo koju školu sporta nisu individualni, imate decu koja su fizički zrelija, i imate decu koja su manje zrela, a imate isti program po kome oni treniraju. Potpuno logično da ne možete da očekujete od deteta koje je niže za glavu od svojih vršnjaka da prati isti intezitet treninga, posebno u skakačkim sportovima, a pogotovo ukoliko treniraju pet puta sedmično.