Kako se razvija stopalo?

Kao i većina organa tako se i kod stopala svi anatomski elementi formiraju intrauterino do navršene 28. gestacione nedelje. Postnatalno, odnosno po rođenju deteta uzdužni i poprečni svodovi stopala se formiraju da navršene sedme (po nekim referencama i do desete) godine života, tako da sve do tog vremena treba imati aktivniji odnos prema razvoju svodova stopala, naročito prema unutrašnjem uzdužnom svodu stopala.

Zbog čega se stopalo spušta? Da li je spušteno stopalo urođeni ili stečeni deformitet?

Kao što se razvija čitav organizam deteta, tako se i svodovi stopala razvijaju shodno ikupnom sazrevanju deteta. Sva novorođenčad imaju spuštena stopala, odnosno imaju masne jastučiće koji se po uspostavljanju hoda "tope" formirajući fiziološke svodove stopala.

Uopšteno govoreći ravna stopala možemo podeliti u dve velike grupe, različite po etiologiji, patogenezi, lečenju i prognozi. Prva grupa bi bila strukturalna ravna stopala kod kojih postoji loš odnos malih zglobova stopala, skočnih zglobova i pripadajućih omotača zglobova, ligamenata, tetiva i mišića, i takva stopala se hirurški tretiraju.

Na sreću, oko 90 odsto ravnih stopala pripada drugoj grupi, grupi fleksibilnih ravnih stopala, koja se nasuprot prvoj grupi najčešće samo prate ili se leče konzervativno (neoperativno) u zavisnosti od stepena spuštenosti ravnih stopala, uzrasta, tegoba deteta, fizičkih aktivnosti koje dete upražnjava kao i udruženih deformiteta kolena i kuka.

Najčešći uzrok fleksibilnih ravnih stopala je urođena hiperelastičnost mekih tkiva stopala, kao jedan od elemenata generalizovanog hiperelasticiteta svih zglobova. Radi se urođenom povećanom elastičnošću ligamenata, tetiva i omotača zglobova (dakle i na drugim zglobovima), ali s obzirom na to da su zbog vertikalnog opterećenja najizloženiji zglobovi stopala i skočnih zglobova, dominira slika hiperelasticiteta stopala u vidu ravnih stopala.

U proceni hiperelasticiteta služimo se raznim testovima, od kojih se danas najčešće upotrebljava Beighton skala (odnosno modifikacija po Wilkinsonu).

Da li dubak i slična pomagala utiču na pravilan razvoj stopala?Svakako ne. Mišljenja o dubku su podeljena, ja lično nisam pristalica dubka iz dva razloga: jedan je taj što se deca jako često povređuju padom iz istoga pri tome padajući direktno na glavu, a drugi razlog je što nema propriocepcije kao kod spontanog hoda deteta.

Kako prepoznati da je stopalo ravno i kada odvesti dete kod lekara?

Dijagnostika je vrlo jednostavna, najčešće ravno stoplao prepoznaju sami roditelji kada primete spuštenost svodova prilikom stajanja deteta bez obuvene obuće. Ukoliko dete nema nikakve tegobe i ukoliko se ne radi o strukturalnom, urođenom deformitetu, koje se dijagnostikuje već u porodilištu ili na prvom pedijatrijskom pregledu u ustanovama primarne zdravstvene zaštite, redovni sistematski pregledi pedijatra su sasvim dovoljni.

Ukoliko se pojavi bol, diskomfor ili bilo kakve tegobe, naročito ukoliko su vezane za neki udruženi poremećaj na kolenima, kukovima ili stopalima neohodan je pregled dečjeg ortopeda.

Foto: Shutterstock

Kako se preveniraju ravna stopala?

Ukoliko se radi o hiperelasticitetu mekih tkiva ne možete nikako prevenirati ravno stopalo, jer građu mekih tkiva ne možete promeniti. Treba decu redovno kontrolisati na sistematskim pregledima, naročito kontrolisati kolena i kukove.

Kontrole treba da budu redovne, preporučujem jednogodišnje kontrole, naročito u periodu do polaska u školu, kada se svodovi stopala intenzivno razvijaju, kao i u periodu adolescencije kada dolazi do drugog "pika" ubrzanog koštanog rasta.

Koje su posledice ravnih stopala?

Većina dece sa ravnim stopalima nemaju nikavih tegoba, funkcionišu potpuno uobičajeno. Tegobe nastaju najčešće ukoliko postoji još neki "poremećaj", u smislu aksijalnih ili rotatornih poremećaja, pre svega na kolenima ili kukovima (najčešće X noge), naročito udruženih sa hipermobilnošću zglobova i gojaznošću.

Ukoliko se radi o strukturalnom (urođenom) defromitetu koštano-zglobnih struktura sa kliničkom slikom ravnih stopala, pristup lečenju je drugačiji i kompleksniji.

Da li ravna stopala utiču na kičmu?

Svakako da utiču. Bilo koji poremećaj na donjim ekstremitetima, samim tim i ravna stopala, utiču na kičmeni stub. Čovek je "vertikalno biće" i prilikom hoda i stajanja mora postojati balans.

Suštinski, kičmeni stub će nastojati da kompenzuje bilo koji poremećaj tog balansa i u zavisnosti od toga se postavljati. Često se dešava da je prethodno lečena posledica u vidu deformiteta kičmenog stuba, koji predstavlja kompenzaciju primarnog poremećaja na donjim ekstremitetima.

Kakva obuća je najbolja za pravilan razvoj dečjeg stopala?

Ukoliko pričamo o fleksibilnim ravnim stopalima treba najpre razlučiti o kojem uzrastu deteta pričamo: kao što je prethodno rečeno deca do četvrte godine života imaju ravna stopala kao posledica prisustva masnih jastučića, tako da ne možemo pričati o ravnim stopalima kao patološkom stanju, već kao jednoj fazi u razvoju stopala. U tom periodu, kao i u periodu intenzivnijeg razvoja stopala (do 7. godine života) preporučujem konvencionalnu, uobičajenu dečiju obuću, koja sama po sebi već ima mekano jastuče sa unutrašnje strane srednjeg dela stopala. U kasnijem uzrastu izbor obuće zavisi od tegoba, opšteg stava deteta, njegovih navika, odnosno nivoa fizičkih aktivnosti koje obavlja, i naravno o prisustvu drugih poremećaja lokomotornog sistema (pre svega kolena i kukova).

Foto: Shutterstock

Šta se dešava ako stopala ostanu ravna i nakon sedme godine? 

Ukoliko stopala ostanu ravna i posle navršene sedme godine života, što je najčešće slučaj kod generalizovanog hiperelasticiteta zglobova, dalji tretman zavisi od toga da li postoji još neki poremećaj na koštano-zglobnom sistemu i da li postoje tegobe (bol, diskomfor ili slično).

Ukoliko ne postoji nikakav udružen poremećaj bitno je napomenuti da se dalji tretman svodi na lečenje tegoba, u vidu uložaka sa unutrašnjim jastučetom kako bi distribucija opterećenja prilikom hoda bila fiziološka, fizikalnim tretmanom u vidu istezanja mišića potkolenice ili pak ortopedskim cipelicama koje najčešće propisujemo kod ekstremnih oblika hiperelasticiteta kod male dece, kako bi stabilisali skočne zglobove i sprečili eventualni strukturalni deformitet skočnih zglobova i stopala.

Veoma je bitno napomenuti roditeljima da je tretman usmeren na lečenje tegoba. Roditelji će sami primetiti da kad dete ne nosi uloške ili cipelice svodovi stopala opet "pasti" jer urođenu elastičnost mekih tkiva ne možemo promeniti.

Što se tiče sportova, preporuka je svakako neka vrsta "simetričnih", bazičnih sportova, naročito u mlađem uzrastu, kao što su plivanje, gimnastika, odbojka, rvanje, džudo. Ako bi se fokusirali samo na stopala, onda svakako prioritet treba dati "skakačkim" sportovima kao što su odbojka ili košarka, koji će više stimulisati razvoj stopala.

Da li primenjivati korektivne vežbe?

Moje mišljenje je da se "korektivne" vežbe za ravna stopala danas suviše upražnjavaju, a da se zaboravlja suština, a to je da je ravno stopalo jedna od faza razvoja stopala, naročito u periodu do 4. godine života. Ne mogu da kažem naravno da su vežbe za ravna stopala štetne, jer sam pristalica da bilo koja vrsta fizičkih aktivnosti dece svakako doprinosi skladnijem fizičkom, psihičkom i socijalnom razvitku deteta.

Naravno, ovo se odnosi na asimptomatska ravna stopala, odnosno kada dete nema nikakvih tegoba. U suprotnom dete zahteva sveobuhvatnu kliničku i dijagnostičku evaluciju.

Ideje za igre koje podstiču razvoj stopala

Kao dečji ortoped preporučio bih roditeljima jednu jednostavnu stvar, a to je "pustite decu da hodaju bosa", naročito po neravnom, "bockavom" terenu, kao što je hodanje po travi, šljunkovitoj plaži i drugoj vrsti neravnih terena, naročito u periodu intenzivnog razvoja stopala, odnosno do 7. godine života. Naravno, podržavam i svaki drugi vid stimulacije svodova stopala, pomoću "bockavih" pelota, klikera i slično.