Nakon predavanja koje sam održala, a koje je obrađivalo tematiku pravnog položaja trudnica i porodilja i prava i dužnosti pacijenata i koje je bilo izuzetno posećeno, a sama tema izazvala veliku pažnju, uvidela sam da postoji velika neupućenost građanstva u prava i dužnosti koje kao pacijenti imaju.

To me nije nimalo iznenadilo, jer sem ovog pravnog predavanja koje se bavilo ovom, iznad svega bitnom tematikom, nisam čula da se predavanje sličnog tipa još negde održalo.

Pre samog predavanja obavila sam razgovore i sa pacijentima i sa predstavnicima medicinske struke i obe strane su istakle neophodnost ovakve edukacije. Naravno pacijenti su bili najviše zainteresovani za deo koji se tiče njihovih prava, a medicinari su istakli neophodnost naglašavanja da pacijenti imaju i svoje dužnosti.

Ustav Republike Srbije u članu 68. propisuje pravo na zdravstvenu zaštitu: "Svako ima pravo na zaštitu svog fizičkog i psihičkog zdravlja. Deca, trudnice, majke tokom porodiljskog odsustva, samohrani roditelji sa decom do sedme godine i stari ostvaruju zdravstvenu zaštitu iz javnih prihoda, ako je ne ostvaruju na drugi način, u skladu sa zakonom. Zdravstveno osiguranje, zdravstvena zaštita i osnivanje zdravstvenih fondova uređuju se zakonom. Republika Srbija pomaže razvoj zdravstvene i fizičke kulture."

Na samom početku ovog teksta važno je istaći da se zdravstvena zaštita u Republici Srbiji reguliše sa više zakona, a najznačajniji su:

Zakon o zdravstvenoj zaštiti

 – uređuje sistem zdravstvene zaštite, organizacija zdravstvene službe, društvena briga za zdravlje stanovništva, opšti interes u zdravstvenoj zaštiti, prava i obaveze pacijenata, zdravstvena zaštita stranaca, osnivanje Agencije za akreditaciju zdravstvenih ustanova Srbije, nadzor nad sprovođenjem ovog zakona, kao i druga pitanja od značaja za organizaciju i sprovođenje zdravstvene zaštite.

Zakon o zdravstvenom osiguranju

– uređuje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja zaposlenih i drugih građana, obuhvaćenih obaveznim zdravstvenim osiguranjem, organizacija i finansiranje obaveznog zdravstvenog osiguranja, dobrovoljno zdravstveno osiguranje i druga pitanja od značaja za sistem zdravstvenog osiguranja.

Zakon o ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu dece, trudnica i porodilja

- stvoreni su uslovi za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu dece do 18 godina starosti, trudnice i porodilje u periodu do 12 meseci po rođenju živog deteta, osiguranih lica koja pravo na zdravstvenu zaštitu ne mogu da ostvare po osnovu obaveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno koja nemaju overenu zdravstvenu knjižicu. Neophodno je posedovanje zdravstvene isprave.

Zakon o zaštiti prava pacijenata

 – ovim zakonom uređuju se prava pacijenata prilikom korišćenja zdravstvene zaštite, način ostvarivanja i način zaštite tih prava, kao i pitanja u vezi sa pravima i dužnostima pacijenata.

Pored navedenih zakona, treba pomenuti i Zakon o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama i Zakon o lekovima i medicinskim sredstvima.

Važno je istaći da se pacijentu garantuje jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu u skladu sa njegovim zdravstvenim stanjem, opšteprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta i uz poštovanje njegovih ličnih stavova.

Ostvarivanje napred navedenih prava koja se garantuju pacijentu, zasniva se iznad svega na uzajamnom partnerskom odnosu pacijenata i zdravstvenog radnika odnosno zdravstvenog saradnika. Ovaj partnerski odnos podrazumeva obavezno uzajamno poverenje i poštovanje koje mora da postoji na svim nivoima zdravstvene zaštite kao i prava i dužnosti partnera iz napred navedenog odnosa.

Zakon o pravima pacijenata primenjuje se na domaće i strane državljane, na zdravstvene ustanove, privatnu praksu, zdravstvene radnike.


Foto: Profimedia

Prava pacijenata

1. Pravo na dostupnost zdravstvene zaštite; 2. Pravo na informisanje; 3. Pravo na preventivne mere; 4. Pravo na kvalitet pružanja zdravstvene usluge; 5. Pravo na bezbednost pacijenta; 6. Pravo na obaveštenje; 7. Pravo na slobodan izbor; 8. Pravo na drugo stručno mišljenje; 9. Pravo na privatnost i poverljivost; 10. Pravo na pristanak; 11. Pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju; 12. Pravo na poverljivost podataka o zdravstvenom stanju pacijenta; 13. Pravo pacijenta koji učestvuje u medicinskom istraživanju; 14. Pravo deteta u stacionarnim zdravstvenim ustanovama; 15. Pravo pacijenta da na sopstvenu odgovornost napusti stacionarnu zdravstvenu ustanovu; 16. Pravo na olakšavanje patnji i bola; 17. Pravo na poštovanje pacijentovog vremena; 18. Pravo na prigovor; 19. Pravo na naknadu štete.

Dužnosti pacijenata

U postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite dužnosti pacijenata odnose se na odgovornost za lično zdravlje, prema drugim korisnicima zdravstvenih usluga, zdravstvenim radnicima, odnosno zdravstvenim saradnicima, kao i drugim zaposlenima u zdravstvenoj ustanovi i privatnoj praksi. U ostvarivanju zdravstvene zaštite, pacijent je dužan da se pridržava opštih akata zdravstvene ustanove, privatne prakse.

1. Odgovornost pacijenta za lično zdravlje

Pacijent je dužan da pri ostvarivanju zdravstvene zaštite: aktivno učestvuje u zaštiti, očuvanju i unapređenju svog zdravlja;2) u potpunosti i istinito informiše nadležnog zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika o svom zdravstvenom stanju;3) pridržava se uputstava i preduzima mere propisane od strane nadležnog zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika.

2. Odgovornost pacijenta prema drugim korisnicima zdravstvenih usluga

Pacijent je dužan da poštuje prava drugih pacijenata, koji ostvaruju zdravstvenu zaštitu u zdravstvenoj ustanovi.

3. Odgovornost pacijenata prema zdravstvenim radnicima, odnosno zdravstvenim saradnicima

Pacijent je dužan da se, u postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite prema zdravstvenom radniku, odnosno zdravstvenom saradniku, odnosi sa  dužnim poštovanjem i uvažavanjem.Bitno je naročito skrenuti pažnju da je zabranjeno  ometanje zdravstvenih radnika, odnosno zdravstvenih saradnika, prilikom pružanja zdravstvene zaštite.

Za pacijente je vrlo važno da znaju da ukoliko se ne pridržavaju dužnosti koje kao pacijenti imaju, nadležni zdravstveni radnik nakon prethodnog upozorenja, može otkazati pružanje dalje dravstvene zaštite pacijentu,. Od ovoga je izuzeto  pružanje hitne medicinske pomoći, o čemu je dužan da pismeno obavesti direktora zdravstvene ustanove, kao i da u medicinsku dokumentaciju pacijenta unese razloge za odbijanje pružanja zdravstvene zaštite.U slučaju da nastupi gore navedena okolnost zdravstvena ustanova, privatna praksa, organizaciona jedinica visokoškolske ustanove zdravstvene struke koja obavlja zdravstvenu delatnost i druga pravna lica koja obavljaju određene poslove iz zdravstvene delatnosti, dužni su da pacijentu obezbede dalje pružanje odgovarajuće zdravstvene zaštite.

Zaštita prava pacijenata 

Zaštitu prava pacijenata obezbeđuje jedinica lokalne samouprave, određivanjem lica koje obavlja poslove savetnika za zaštitu prava pacijenata i obrazovanjem Saveta za zdravlje. Savetnik pacijenata obavlja poslove zaštite prava pacijenata po podnetim prigovorima i pruža potrebne informacije i savete u vezi sa pravima pacijenata. Pacijent, odnosno njegov zakonski zastupnik, prigovor može podneti savetniku pacijenata pismeno ili usmeno na zapisnik. Podnosilac prigovora, koji je nezadovoljan izveštajem savetnika pacijenata imože se, obratiti Savetu za zdravlje, zdravstvenoj inspekciji, odnosno nadležnom organu organizacije zdravstvenog osiguranja kod koje je pacijent zdravstveno osiguran.

Na samom kraju ovog, za pacijente i efikasno funkcionisanje zdravstva, važnog teksta neophodno je ponoviti da je od velike važnosti da pacijenti ozbiljno shvate obavezu poštovanja svojih dužnosti, jer kako smo na početku ovog teksta naveli, ostvarivanje prava koje pacijenti imaju zasniva se na partnerskom odnosu pacijenata sa jedne strane i zdravstvenog radnika sa druge strane.

Smatram da je neophodno i važno promovisati ovu materiju kroz informativne kampanje u vidu edukativnih predavanja među primaocima i pružaocima zdravstvene zaštite i usluga. Prema podacima veoma je zabrinjavajuće nizak stepen informisanosti građana o pravima, a još veći je stepen neinformisanosti o postojanju dužnosti  koje imaju kao pacijenti.