• Reči roditelja mogu da ostave velike posledice na deci jer mališani zaista vremenom počinju da veruju u ono što čuju o sebi.
  • Stručnjaci izdvajaju sedam fraza koje roditelji ne treba da koriste jer ostavljaju emocionalne ožiljke na deci.

Mnogi od nas odrastali su slušajući određene rečenice koje su se smatrale uobičajenim delom vaspitanja. Međutim, stručnjaci za roditeljstvo upozoravaju da neke od njih mogu ostaviti dubok trag na dečje samopouzdanje i emocionalni razvoj.

Semi i Kem, savetnici za svesno roditeljstvo koje na Instagramu prati više od 122.000 ljudi, izdvojili su sedam fraza koje roditelji treba da izbegavaju, iako na prvi pogled deluju sasvim bezazleno. Mame i tate u Srbiji ih često govore svojim naslednicima, a u tekstu saznajte i zašto ne bi trebalo.

1. "Ti si razmaženo derište"

Nazivanje deteta pogrdnim imenima nije vaspitanje, već oblik ponižavanja. Ako dete ovu poruku sluša dovoljno često, može početi da veruje da je to zaista njegova ličnost.

2. "Prestani da plačeš ili ću ti dati razlog za plakanje"

Ovakva rečenica šalje poruku da su detetova osećanja nepoželjna i da je pokazivanje emocija nešto loše. Vremenom, dete može naučiti da potiskuje svoja osećanja iz straha od osude ili kazne.

3. "Uradi to ili ćeš videti"

Pretnje možda mogu da donesu trenutnu poslušnost, ali dugoročno stvaraju strah, a ne razumevanje i saradnju.

4. "Tebi je lako, moji roditelji su bili mnogo stroži"

Bol nije takmičenje. Deci nije potrebno poređenje, već razumevanje i podrška. Umesto umanjivanja njihovih osećanja, važno je saslušati ih i pokazati empatiju.

5. "Nisam te tako vaspitao/la"

Greške su sastavni deo odrastanja i prilika za učenje. Stručnjaci ističu da dete ne treba da se stidi svojih grešaka, već da iz njih izvlači pouke.

6. "Samo čekaj da dođemo kući"

Ova rečenica kod deteta stvara iščekivanje kazne i osećaj straha. Iako strah može da dovede do poslušnosti, ne doprinosi osećaju sigurnosti i poverenja u odnosu roditelja i deteta.

7. "Reći ću to tvom ocu"

Deca treba da poštuju roditelje, a ne da ih se plaše. Kada se jedan roditelj koristi kao pretnja, narušava se osećaj sigurnosti i poverenja u porodici.

Zašto su ove rečenice toliko česte?

Semi i Kem ističu da su mnogi obrasci ponašanja u roditeljstvu postali toliko uobičajeni da ih više i ne preispitujemo. Često se prenose s generacije na generaciju i predstavljaju kao disciplinovanje, iako mogu imati negativan uticaj na dete.

Prema njihovim rečima, deca najbolje uče kada se osećaju sigurno, povezano i shvaćeno, a ne kada su uplašena.

"To ne znači da deci ne treba postavljati granice. Naprotiv, granice su važne, ali ih treba postavljati bez zastrašivanja i ponižavanja", poručuju stručnjaci.

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.

U galeriji ispod pogledajte i savete psihologa o odgajanju dece:

Citati psihologa Dejla Karnegija za dobro vaspitanje Foto: Mariana Serdynska/Shutterstock

BONUS VIDEO:

04:11
Šta psiholog ne bi rekla svom detetu Izvor: TikTok/psychologywithdrana