Zaista verujem da sva deca, čak i ona stara tri ili četiri godine, zaslužuju odgovor na svoja neprestana "zašto" pitanja. Iscrpljujuće i iritirajuće je da svako pitanje poslušate i odgovorite ali, po mom mišljenju, naša deca zaslužuju da dobiju odgovor, kao i što mi to očekujemo od odraslih ljudi.

To je ono što ja mislim.

Ali u srcu znam da, iako imam dobru volju da odgovorim na svako pitanje ponaosob, često nemam vremena ni snage da smišljam odgovor koji bi bio prikladan. U tim trenucima čujem sebe kako izgovaram: "Zato što ja tako kažem".

Iskreno, mrzim tu rečenicu. Zvučim kao policajac. Kao da moja deca ne zaslužuju pravi razlog. Kao da samo želim da ih skinem sa grbače i nastavim sa svojim danom. Ali nije to baš tako.

Bar ne uvek.

Nekada prosto nemam vremena da im objasnim. Na vratima smo, žurimo na pregled, a dete pita: "Zašto moram da idem kod doktora?". Najradije bih sela i objasnila da nam doktor pomaže da budemo zdravi, da nam daje lek kada smo bolesni, pomaže nam da porastemo veliki i budemo jaki i slično. Ali stvarnost je da imam svega tri minuta da stignemo kod lekara i vremena da samo odgovorim: "Zato što ja tako kažem. Ulazi u auto."

Ili, na primer, vreme je za spavanje. Završili smo sa rutinom pripreme za krevet, koja je, kako vreme prolazi, sve duža. Gasim svetlo, hvatam se za kvaku i evo ga: "Mama, zašto ne možemo da držimo grickalice u krevetu?" Opet, želim da mu objasnim da će krevet biti pun mrva, posteljina će se isprljati, dobićemo mrave, ali do tada će uveliko proći vreme za spavanje, tako da- ne, hvala.

Izleće mi: "Zato što ja tako kažem". 

Shvatam. Razumem važnost i vrednost pojašnjavanja svojih postupaka deci i razlog za takvo postupanje. Tako će oni moći da, kad porastu, za svoju decu imaju jednaku količinu strpljenja.

Želela bih da mogu ispravno da postupim svaki put kada postave pitanje, ali deca imaju mnooooogo pitanja i iscrpljujuće je, tako da ponekad samo želim da završim s tim i popijem čašu vina.

Na stranu i moje strpljenje, tu je važnost poštovanja roditelja. Što bi Kartman iz "Saut Parka" elokventno rekao: "Poštuj moj autoritet!". Postoji vreme i mesto za pitanja, deco, ali ako sam vam već rekla da uradite (ili ne uradite) nešto, očekujem da me poslušate, a ne da me bombardujete sa hiljadu "zašto".

Imamo ceo život za pitanja i odgovore, ali trideset sekundi pre početka škole NIJE trenutak za pitanja.

Najiskrenije, nadam se da će, kako vreme prolazi, imati manje "zašto" pitanja, a više smislenosti i suštine u njima. "Zašto ne mogu da crtam po zidu u kupatilu", nema istu težinu kao "zašto moj drug ima dvojicu tata".

Takođe se nadam da ću, kako rastu, imati više strpljenja da im odgovorim ljubazno i sa puno ljubavi. Za sada, moja deca imaju tri i četiri godine, jedino što treba da znaju je da postoji pravo vreme za pitanja, vreme za iskren odgovor ali i vreme kada se sluša mama jer "ona tako kaže".

Autor: Toni Hamer,  mama dvoje dece i autor brojnih kolumna o roditeljskim avanturama