Bebe počinju da čuju i prepoznaju ritam i melodiju glasova nekoliko meseci nakon rođenja. Kada im se obraćamo, one nam odgovaraju nekim oblikom gugutanja. Međutim, ukoliko se ne tretira na vreme, infekcija uha, može imati katastrofalne posledice za bebin sluh i govor.

Time se utiče na njihovo školovanje, edukaciju, poslovnu karijeru i uopšteno kvalitetu života. Ove činjenice nijedan roditelj ne bi trebao shvatati olako. Prekretnice u komunikaciji, vam mogu pomoći da uočite prve znakove nedostatka sluha kod vašeg deteta. Ako ste zabrinuti na bilo koji način oko djetetovog razvoja, odvedite dijete doktoru i provjerite sluh.

Kako dojenčad i bebe, sa normalnim sluhom, najčešće reaguju?

Novorođenčad - bebe se najčešće prepadnu i trznu pri iznenadnim i glasnim zvukovima. Ponekad čak i okrenu glavu u pravcu glasa.

Dva meseca starosti – sluh bebe se poboljšao. Sada mogu razlikovati zvukuve različitog tona i intenziteta.

Tri do četiri meseca starosti – beba počinje da prepoznaje glas roditelja i može izgovoriti konsonante M,K,G,P i B i nekolilo vokala.

Sa pet do šest meseci starosti – nerazumljivi zvukovi počinju sve više i više da liče na reč.

Sa osam do devet meseci starosti – beba počinje da razume vezu između reči i gesta.

Jedanaest do dvanaest meseci starosti – beba počinje da izgovara jednostavne reči kao što su mama, baba i slično. Naravno, beba još uvek ne zna, šta te reči znače.

Potpuna evaluacija sluha

Moguće ja da vaša beba treba potpunu evaluaciju sluha ako:

– skrining sluha u bolnici ukazuje na mogući problem;

– niste uopšte uradili skrining sluha;

– beba ne raguje normalno na zvuk, (prema navedenoj listi gore).

Vaša beba ili vaše dete treba celokupnu evaluaciju sluha ako:

– ne reaguje na stvari koje mu govorite ili uopšte ne razume da se njemu obraćate;

– traži od vas da ponavljate ono što ste već rekli (starije dete);

– gleda levo i desno da bi pronašlo odakle dolazi vaš glas ili bilo kakav drugi zvuk;

– počinje da govori kasnije, u odnosu na drugu decu istog uzrasta, (bazirano prema reportima učitelja);

– teško mu je da prepozna jedan glas, kada više ljudi priča;

– ne čuje brze ili slabe/tihe zvukove;

– postiže lošije rezultate u školi.

Dete u bilo kom uzrastu treba potpunu evaluaciju sluha ako:

– traži od vas da ponovite ono što ste već rekli, (starija deca);

– je dobilo neku bolest koja može uzrokovati nedostatak sluha;

– je detetu dijagnostikovana bolest, koja ponekad uključuje nedostatak sluha;

– je primilo medicinsku terapiju koja, kao nus pojavu, može uzrokovati nedostatak sluha;

– imate nekoga u porodici (bližoj i daljoj) ko ima nedostatak sluha (nedostatak sluha može biti nasledan).

Uobičajena ponašanja dece koja ne čuju dobro

Tužna – jer ne razumeju šta ljudi oko njih govore;

Ljuta i frustrirana – jer ne čuju i ne mogu da komuniciraju;

Stidna - pogotovo u prisustvu nepoznatih osoba, jer ih ne razumeju šta govore;

Tiha i povučena u školi – ne razumeju učitelja i ne mogu da prate instrukcije (važi i za vaspitačice u vrtiću);

Preumorna – da bi čula deca se naprežu, i tako potroše mnogo energije. Uveče su često premoreni.

Loše ponašanje – ponekad problemi sa ponašanjem mogu imati veze sa nedostatkom sluha. Frustracija koju dete oseća, zbog nedostatka sluha, može biti pokretač lošeg ponašanja.

Loše samopouzdanje - vršnjaci mogu misliti da su ova deca mentalno zaostala, jer su propustila neku informaciju i ne mogu da ih prate u aktivnostima. Kao rezultat toga, deca počinju da veruju da nisu sposobna da urade iste stvari kao i njihovi vršnjaci.