P: Devojčicu staru tri godine lečili smo tri puta od glista. Imalo ih je još petoro dece u njenoj grupi u vrtiću, a nađena je glista Enterobius vermicularis. Interesuje me koliko su opasne te gliste i šta da radim da ih dete opet ne dobije.

O: U odgovoru na ovo pitanje je neophodno da objasnimo šta su zapravo dečje gliste, kako uopšte "stignu" do deteta, kako se leče...

Da li je Enterobius vermicularis jedina glista?

Naravno da nije (ima ih mnogo vrsta), ali je ubedljivo najčešća vrsta koja se sreće u vrtićima. Vaša priča je tipična: nekoliko dece u grupi ima gliste, a ako se svi lepo ne izleče - neretko se dešavaju reinfekcije
("u krug").

Kako gliste stižu u dete?

Lako - prljavim rukama koje su došle u kontakt sa jajašcima ovih parazita. Jaja se NE vide, ali kontaktom sa drugim detetom (kao i prljavštinom u pesku, parku…) lako se progutaju, i eto problema. Kako je bolest praćena svrabom, deca se često "autoinficiraju" posle češanja u analnom predelu!

Kako izgledaju ove gliste?

Ima ih mnogo, male su i "bledunjave", velike oko jedan centimetar, a kada se vide - mogu da budu i pokretne.

Kada posumnjati da ih je dete dobilo?

Čim se dete gotovo neprestano češe "po guzi", zapravo oko čmara - velika je verovatnoća da su ga napale gliste! Drugi simptomi su znatno ređi. Prisustvo ovih parazita može da izazove bolove u trbuhu - nekada čak jake i česte, zbog čega se pomisli da je u pitanju neka teža bolest. Srećom, to se retko dešava.

Kako se stiže do dijagnoze?

Parazitološkim ispitivanjem, a najjednostavniji je perianalni bris.

Sama tehnika uzimanja materijala se razlikuje u odnosu na druge briseve - na primer, ždrela ili nosa. Podrazumeva uzimanje otiska analne regije na lepljivu traku, nakon čega se posmatranjem pod mikroskopom dokazuje prisustvo jaja ili (ređe) odraslih jedinki ovog crvića.

Šta mogu da "očekuju" ostali ukućani?

Veoma lako se zaraze svi u kući deteta koje ima ove gliste! Zato je dobro da se i ostali članovi porodice ispitaju, ili da se leče "napamet" čim se postavi dijagnoza kod deteta.

Može li bolesno dete da se pusti u vrtić?

Ne! Dok se ne izleči, nema vrtića!

Kako se leči?

Lako - lekovima (Mebendazol ili Albendazol), koje uzimaju SVI članovi porodice. Ima raznih "šema" doziranja, ali je najbolje da se daju dve pojedinačne doze leka: po jedna tableta (ili sirup) u intervalu od sedam dana, što diktira životni ciklus parazita. Tek nakon druge doze, dakle bar sedam dana nakon prve, bris može da se ponovi.
Ima parazitologa koji iz preventivnih razloga savetuju još jednu dozu, mesec dana od prve.

Može li da se spreči dobijanje glista i kako?

Mora!

1. Moraju da se ispoštuju strogi higijenski principi u svim kolektivima gde je dete - nosilac parazita boravilo (kod kuće ili u kolektivu), što podrazumeva detaljne higijenske mere vezane za posteljinu, ležajeve i predmete koje dete koristi.

2. Striktno pranje ruku sprečava još jednu neprijatnost - mogućnost da osoba samu sebe ponovo zarazi unošenjem jaja sopstvenim rukama (takozvana autoinfekcija).

3. Još jednom - nema povratka u kolektiv do izlečenja, a ovo važi za svu zaraženu decu u vrtiću!

Tekst: Dr Tanja Vukomanović, pedijatar; Ass. Dr Goran Vukomanović, pedijatar