Gluten, proteinska komponenta koja se može pronaći u pšenici, raži i ječmu – žitaricama koje su prisutne u svakodnevnoj ishrani, može biti uzrok ozbiljnih zdravstvenih problema mališana koji su na njega alergični. To se, pre svega, odnosi na stariju decu, dok mlađi dečaci i devojčice ispoljavaju simptome kao što su: povraćenje, dijareja, značajan zaostatak u razvoju.

Zbog toga je utvrđivanje da li je ova alergija uzrok za loše zdravstveno stanje deteta najvažniji korak u formiranju adekvatnog jelovnika, naravno, u konsultaciji s pedijatrom.

Evo šta treba znati o alergiji na gluten:

1. Najpre bi trebalo saznati koje su razlike između određenih vrste preosetljivosti na gluten. Nedavno sprovedena naučna istraživanja pokazala su da je čak 15 odsto pripadnika ljudske vrste na neki način alergično na gluten, a razlika je samo u tome u kojoj se meri, odnosno vidu, ona ispoljava.

Razlikujemo:

  • Celijačnu bolest, hronični i gastroenterološko autoimuno stanje, karakteriše intolerancija glutena i belančevina iz žitarica. Kod velikog broja obolelih nikada ne dođe do dijagnostikovanja, a bolest traje doživotno. Jedini način borbe protiv celijačne bolesti je odgovarajuća ishrana.
  • Alergija na pšenicu takođe izaziva alergijsku reakciju na neki od četiri proteina koji se u ovoj žitarici mogu naći, a organizam ne mora nužno da reaguje na gluten. Osobe koje su alergične na pšenicu mogu uživati u ostalim žitaricama - kukuruzu, ječmu, zobi itd. Ova alergija se pretežno javlja kod dece i često se "preraste".
  • Intolerancija na gluten najčešće nije povezana s imunitetom, već je reč isključivo o digestivnom problemu. Uglavnom dolazi do oštećenja tankog creva, a simptomi su: dijareja, nadutost, gubitak na težini, hronični umor i slabost. Važno je napomenuti da ne dolazi do promena na koži, kao u slučaju alergija na hranu.

2. Ova oboljenja su najčešće nasledna, pa bi trebalo utvrditi da li je neko u porodici imao sličan problem.

3. Napravite listu simptoma koje vaše dete ispoljava.

Pri ovom koraku, najvažnije je da se ne vezujete za poznate kliničke manifestacije alergije na gluten niti da ih dovodite u vezu sa simptomima nekog mališana u vašem okruženju koji pati od ove alergije.

Sastavite objektivnu listu na način na koji bi to učinio lekar.

4. Tek nakon toga, povežite nabrojane simptome s glutenom. Moguće je da dete ispoljava simptome nekih drugih stanja i oboljenja, pa ih, pri izvođenju zaključka, pažljivo podelite u dve grupe: simptome karakteristične za alergiju na gluten i sekundarnu grupu, o kojoj ćete tek razgovarati s detetovim pedijatrom.

5. Jedan od najvažnijih koraka je vođenje dnevnika ishrane za svog mališana.

U trajanju od dve nedelje, beležite sve što je dete pojelo, a potom zapišite i koji su se simptomi potom pojavili. Pokušajte da utvrdite postoji li direktna veza između konzumiranja određene namirnice i nekog načina ponašanja, pri čemu bi posebno trebalo obratiti pažnju i ako je dete jelo hranu koja sadrži gluten.

Kada dete ispolji nepovoljno ponašanje ili simptome alergije, ponudite mu namirnice bez glutena i, potom, pažljivo posmatrajte ima li ikakve promene.

6. Ukoliko su svi dosadašnji koraci pokazali da postoji razlog za sumnju da je dete alergično, vreme je da konsultujete lekara i potvrdite ili opovrgnete svoje sumnje.