Poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću - ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder), jedan je od najčešćih poremećaja u dečjoj psihijatriji, a pretpostavlja se da ga ima tri do pet odsto školske dece širom sveta.
Kao dečji psihijatar, kod mnogih mojih malih pacijenata se susrećem sa simptomima ADHD. No, neretko se dešava da oni budu prisutni a da roditelji ne obrate pažnju na njih, niti potraže pomoć stručnjaka.
Osnovni simptomi se grupišu oko tri glavna znaka ovog poremećaja, a to su: impulsivnost, hiperaktivnost i problemi pažnje. Važno je da simptomi budu prisutni bar u dva okruženja u kojima boravi dete (na primer, u kući i vrtiću, odnosno školi), kao i da njihovo prisustvo ometa dete u normalnom funkcionisanju u porodici, vršnjačkom okruženju ili drugim socijalnim situacijama (u gostima, pozorištu, na sportskom terenu...).
Ranije se smatralo da je ADHD uglavnom problem dečaka. Međutim, sada se zna da i devojčice mogu da imaju slične probleme.
Simptomi impulsivnosti
- Dete mnogo priča, za sve uvek ima komentar, ili se ponaša kao da sve zna.
- Daje odgovor i pre nego što je pitanje postavljeno.
- Ima problema da sačeka svoj red u toku jela, igre, odgovora na zadatak.
- Prekida ili upada u reč drugome, ili se nameće (u komunikaciji, igri).
Simptomi hiperaktivnosti
- Dete je u stalnom pokretu, ne može da sedi mirno (vrpolji se, klati nožicama ili rukama, telo mu je stalno aktivno).
- Napušta stolicu u situacijama kada se očekuje da sedi mirno.
- Trčkara ili se pentra u situacijama u kojima je to socijalno ili bezbednosno neprihvatljivo.
- Ima teškoća da se mirno igra ili uživa u slobodnim aktivnostima.
- Uvek je spremno za akciju, ili se ponaša kao da je "uključeno u struju".
Simptomi problema pažnje
- Dete ne uspeva da obrati pažnju na detalje, ili pravi greške usled nepažnje u toku zadatih ili drugih aktivnosti.
- Ima teškoća u održavanju pažnje u zadacima ili igri.
- Deluje kao da ne sluša kada mu/joj se direktno obraća roditelj, vaspitač.
- Ne prati date instrukcije i ne uspeva da do kraja završi zadatke (nezavisno od namernog izbegavanja ili nesposobnosti da razume zadatak, jednostavno ne može da ga završi).
- Ima problema u organizovanim zadacima ili aktivnostima koje podrazumevaju praćenje određenih uputstava (na primer: «Ustani, idi do police, tamo složi kockice, onda ih stavi u orman i vrati se na mesto».).
- Izbegava, ne voli ili protiv volje učestvuje u zadacima u kojima se zahteva održavanje pažnje (crtanje, slaganje lego kockica, pravljenje maketa...).
- Gubi stvari neophodne za zadatke ili aktivnosti (igračke, olovke, knjige).
- Lako mu se poremeti pažnja spoljašnjim stimulusima (zvučnim, svetlosnim, mirisnim, dodirom).
- Zaboravlja dnevne aktivnosti, mada nenamerno, teško se uklapa u dnevnu rutinu, pa ga na to treba stalno podsećati.
ADHD se najčešće dijagnostikuje u uzrastu školskog deteta, jer je škola sredina u kojoj se po prvi put postavljaju jasni zadaci i očekuje sasvim precizno ponašanje, definisano pravilima škole. Međutim, mnogi simptomi mogu da budu prisutni još od najranijih dana.