O tome smo razgovarali sa Jasminom Stojanović, višim dijetetičarem-nutricionistom.

Celijakija ili glutenska enteropatija je hronično oboljenje gornjeg dela tankog creva - u kome postoje abnormalnosti mukoze (sluzokože). Praćeno je trajnim nepodnošenjem glutena (vrsta proteina) pšenice, ječma i raži. Pitanje podnošenja ovsenog brašna za sada ostaje otvoreno, ali još uvek nije dozvoljeno u ishrani obolelih. Izostavljanje glutena iz ishrane dovodi do potpunog smirenja bolesti-objašnjava naša sagovornica i nastavlja:

- Lek ne postoji. Osnovu terapije ovog poremećaja čini doživotno sprovođenje dijete bez glutena. Ukoliko se pacijenti striktno pridržavaju dijete, mogu da vode sasvim normalan život. Tada su, u principu, zdrave osobe. U protivnom, mogu da postanu teški bolesnici. Naime, gluten (preciznije, glijadinska frakcija glutena) uzrokuje oštećenje sluzokože tankog creva.  

Kako se bolest utvrđuje?

- Celijakija se ispoljava kroz širok spektar simptoma, koji su klasifikovani kao tipični i atipični. Oboleli može da ima samo jedan, dva, ili grupaciju simptoma. Tipični oblik započinje rano, sa simptomima vezanim za probavni sistem: povećanje abdominalnog dela (naduven trbuh), učestale stolice, hronični prolivi, povraćanje, nedostatak apetita, gubitak telesne mase, usporen rast, zaostajanje u rastu i razvoju, apatija (malodušnost)... Simptomi netipičnog oblika su: tvrdokorna anemija, bolovi u stomaku, znaci oštećenja jetre, hipoplazija (nerazvijenost) zubne gleđi, nizak rast, kašnjenje puberteta...

Deca sa ovim crevnim oboljenjem ispoljavaju širok spektar simptoma: 70 odsto njih ima dijareju (proliv), koja se manifestuje kroz svetle, obilne, brojne penušave stolice neprijatnog mirisa, često sa vidljivim kuglicama masnoće. Povremeno može da se javi zatvor (opstipacija), a feces (stolica) je uglavnom blede boje. Osim što imaju slab apetit, kod dece se uobičajeno sreće "pupav stomak". Pored povraćanja i anemije, ovo oboljenje često prate i  mlitavost, letargija (pomanjkanje energije), razdražljivost... Simptomi pothranjenosti uključuju gubljenje kalcijuma, mada se promene na kostima mnogo češće sreću kod odraslih koji su oboleli od celijakije. Veliki broj dece je ispod idealne telesne mase, ili pokazuje znake zaostajanja u razvoju. Svi  ovi simptomi se označavaju zbirnim nazivom malapsorpcioni sindrom. Ograničena iskoristljivost hranljivih materija (malapsorpcija) konačno utiče na ceo organzam. Kod odojčadi mogu da se jave takozvane celijačne krize, koje mogu da se prevaziđu samo uz pomoć intravenske ishrane u bolnici.  

Može li dete da se rodi sa celijakijom?

- Celijakija se javlja kod genetski predisponiranih osoba. Naime, kod većine pacijenata (više od 95 odsto) su prisutni genotipi HLA-DQ2 i/ili DQ8. Njihovo prisustvo je nužno, ali ne i dovoljno za razvoj bolesti, s obzirom da su ti faktori u visokom procentu otkriveni i kod zdravih osoba (20-30 odsto) celokupne populacije.

U slučaju simptoma koji ukazuju na celijakiju, neophodno je da se urade određeni krvni testovi, kako bi se postavila prava dijagnoza nepodnošenja glutena. Ipak, konačna dijagnoza može biti data tek posle urađene crevne biopsije - uzimanja dela tkiva, koje se histološki ispituje, na osnovu čega se potvrđuje postojanje moguće atrofije crevne sluzokože (smanjenje mišićne mase).

StatistikaBolest se javlja u svim životnim dobima, čak do 60. godine, iako se najčešće javlja kod dece - do druge godine života. Učestalost oboljenja je 1:100 do 1:200, što ukazuje na to da 35.000 do 70.000 stanovnika Srbije mogu da imaju ovo oboljenje.

U kom uzrastu se oboljenje najčešće javlja?

- Prvi simptomi celijakije mogu da se jave nakon uvođenja čvrste (nemlečne) hrane u ishranu odojčeta - hrane koja sadrži gluten. To se najčešće dešava od navršenih šest meseci, ili kada beba udvostruči telesnu masu od rođenja. Obično se javlja do druge godine života. Prema najnovijim studijama, pre navršene prve godine ne treba uvoditi u ishranu namirnice koje sadrže gluten (pšenica, ovas, ječam i raž).

Da li majčino mleko može da smeta bebi koja boluje od celijakije?

- Majčino mleko je najbolja moguća hrana i piće za bebu - priroda je podesila sastav mleka potrebama odojčeta. Zato je dojenje  najpoželjniji način ishrane deteta u prvim mesecima života, pa ne može da šteti nijednoj bebi.

Da li je dijeta jedino rešenje?

- Celijačna bolest je sa medicinskog aspekta definisana u svim zemljama sveta kao doživotno oboljenje. Jedina terapija je doživotno sprovođenje striktne bezglutenske dijete, sa  stoprocentnim isključenjem peptida navedenih žitarica. Ishrana po pravilu ne sme da sadrži nijedan molekul glutena. Ovakav pristup u lečenju obezbeđuje zdrav život i potpun oporavak za 95 odsto obolelih.

Kakva je situacija kod nas, što se tiče dece predškolskog i školskog uzrasta?

- Trenutno u našoj zemlji ne postoje statistički podaci o obolelim osobama, što njihov život čini dosta teškim. Oni su prepušteni sami sebi, sa jednim veoma komplikovanim, doživotnim oboljenjem. Postoje brojni problemi sa kojima se takva deca susreću kroz predškolske i školske ustanove. Od toga kako će se rešiti problem njihove ishrane, do ekskurzija i rekreativne nastave. Zbog neupućenosti društva i institucija, ovom problemu se ne pridaje dužna pažnja pa je njihov, ionako veoma oskudan život, dodatno limitiran. 

Da li je moguće izlečenje?

- Nekada se smatralo da je celijakija dečja bolest, koja se prerasta u pubertetu. Nije neobično da simptomi celijačne bolesti nestanu tokom odrastanja, odajući utisak izlečenja. Nažalost, tokom godina navodnog ozdravljenja, bolest je i dalje prisutna, a oštećenja i dalje postoje. Tako se dešava da se oboleli suoče sa znatnim oštećenjima tankog creva i da snose posledice neunošenja važnih hranljivih sastojaka.

Poremećaji zbog nedostatka vitamina

Ozbiljni zdravstveni poremećaji nastaju kod obolelih od celijakije zbog nedostatka važnih vitamina. Nedostatak vitamina A izaziva noćno slepilo, utiče na kožu i dovodi do gubitka telesne težine. Nedostatak vitamina  D ometa razvoj građe kostiju, uz propratni rahitis. Nedostatak K vitamina smanjuje mogućnost zgrušavanja krvi, a nedostatak folne kiseline može da doprinese anemiji, koja je veoma karakteristična za celijakiju.