Ljudsko stopalo predstavlja veoma složenu strukturu, sačinjenu od dvadeset šest kostiju povezanih u pravi arhitektonski sistem, pomoću trideset dva zgloba i kratkih, veoma jakih ligamenata. Na različitim segmentima ovog kostura stopala, pripaja se jedanaest mišića noge i dvadeset mišića samog stopala.
Oblik današnjeg ljudskog stopala je uslovio hod na dve noge, kada je stopalo moralo da se prilagodi za funkciju oslonca i nošenja težine. Zbog toga se u njegovoj strukturi razlikuju tri luka: unutrašnji, spoljašnji i poprečni, kao i tri noseće tačke oslonca: peta, glavica prve metatarzalne kosti (sa strane palca) i glavica pete metatarzalne kosti (sa spoljašnje strane).
Koliko je ova struktura stabilna, govori podatak da se takav tip svoda primenjuje u arhitekturi i građevinarstvu. Pored složenosti u građi, stopalo ima i bogatu inervaciju, pa predstavlja izuzetan senzitivni organ. Preko njega primamo informaciju o stanju podloge po kojoj gazimo, i na osnovu toga prilagođavamo i čitavo držanje tela (setite se kako hodate po vrelom pesku ili šljunku...). Pošto nam je sve ovo poznato, osvrnućemo se na neka od najčešćih pitanja koja se pojavljuju u kliničkoj praksi.
Kada kupiti cipele za prohodavanje?
U momentu kada dete počinje da ustaje i pravi prve korake, sigurno je da svaki roditelj primećuje njegovu potrebu da bude bez obuće. Stopalo deteta nikada ne miruje, stalno je u pokretu. Ono ga okreće u svim pravcima, stavlja u usta, skuplja prstiće... Kad prohoda i prelazi sa jedne na drugu podlogu (na primer, sa tepiha na parket), takođe ćete primetiti kako u momentu stane i prilagodi brzinu i svoje držanje.
Zbog svega navedenog, jako je važno dopustiti detetu da hoda bez obuće kad god je to moguće.
Da li moje dete ima ravna stopala?
Do treće godine, na stopalu deteta je vidljivo masno jastuče koje daje privid ravnog stopala. Od treće do pete godine, formiraju se pomenuti svodovi stopala.
U periodu stabilizacije hoda, roditelji mogu da primete da se dete oslanja više unutrašnjom ivicom stopala, da je prednji deo stopala savijen prema unutra ili, u drugom slučaju, okrenut prema spolja, što daje izgled nekog od deformiteta stopala. To može da bude prolazna faza dok dete potpuno ne stabilizuje hod, pa nije potrebna nikakva korekcija.
Od treće do pete godine, dete razvija i druge motorne veštine (hod uz i niz stepenice, skakanje, trčanje, itd). Tada, takođe, treba proceniti stanje stopala u odnosu na celokupan status i građu deteta. To znači da osim stopala posmatramo i položaj kolena, kukova, kičmenog stuba, kao i stanje mišićnog i ligamentarnog aparata.
Intenzivan rast dece u tom periodu zahteva aktivaciju kompletne muskulature kroz razne vidove fizičke aktivnosti (boravak u prirodi, hod po neravnom terenu, razne forme igraonica, vožnja bicikla...). Na taj način može da se u značajnoj meri popravi kompletno držanje deteta, pa samim tim i položaj stopala. Zbog toga su sistematski pregledi u određenim vremenskim intervalima najbolji način za praćenje progresije deformiteta i pravovremeno uključivanje dece u različite programe vežbanja.
Cipele sa savitljivim đonom - pravi izbor
Obuvanje cipela detetu kada je u periodu prohodavanja ili, još gore, samoinicijativno kupovanje ortopedske obuće - kako bi se «sprečila» pojava deformiteta stopala, može samo da šteti. Cipele sa savitljivim đonom, koji nežnom stopalu daje mogućnost da «oseti» podlogu i prilagodi joj se, najbolji su izbor.
Ne žuriti sa obućom
Plantogram, specijalno dizajnirana pena, ili u novije vreme kompjuterska analiza stopala - mogu dati informacije o građi stopala. Naravno, to još uvek ne znači da treba žuriti sa nabavkom ortopedske obuće ili uložaka.
Kada posetiti ortopeda i fizijatra
Ako je dete gojazno, ima labavije zglobove, ne izvodi motorne veštine adekvatno za uzrast, ima bolove u nogama i leđima, brzo se zamara - znaci su da obavezno treba posetiti ortopeda i fizijatra. Međutim, prepisivanje obuće ili uložaka ne garantuje da će svod stopala samo njihovim nošenjem da se popravi.
Danijela Vukićević, fizijatar