Kada se pomene zapaljenje pluća, svi su uplašeni! Ređaju se crne misli i sećanja na razne nesrećne primere iz kruga familije ili poznanika koji su danima ležali u bolnici i dobijali "silne injekcije". Srećom, ovaj strah je bez osnova kod najvećeg broja dece, naročito kada se bolest na vreme otkrije i leči.

Kako nastaje pneumonija?

Infekcija pluća nastaje kada neki od mikroorganizama u velikom broju stigne u fino plućno tkivo  i tamo počne da se razmnožava. Organizam vidi da je potrebna akcija i pokušava da pobedi neželjene napadače. Rezultat borbe između prouzrokovača infekcije i odbrambenih ćelija u plućima je zapaljenje. Ono neumitno dovodi do oštećenja delova plućnog tkiva jer se u ovom »ratu« oslobađaju brojne hemijske supstance koje nikako nisu zdrave za prefinjeno plućno tkivo deteta.

Kada su delići upaljenog tkiva "razbacani" po plućima - to se zove bronhopneumonija, a kada je jedan veći komad pluća zahvaćen zapaljenskim procesom - to se zove lobarna ili segmentna pneumonija.

Koji su najčešći prouzrokovači?

Upalu pluća obično uzrokuju virusi i bakterije, daleko ređe gljivice i paraziti.

Tip mikroorganizma - pruzrokovača zapaljenja zavisi od uzrasta deteta, ali i od godišnjeg doba i trenutne epidemiološke situacije (pregled aktuelnih virusa i bakterija u odgovarajućem vremenskom periodu).

*Kod novorođenih beba najčešće se radi o bakterijama koje dete "pokupi" tokom prolaska kroz porođajni kanal majke. Tada se radi o veoma teškim infekcijama jer tek rođeno dete ima veoma slabu otpornost, pa skoro uvek uz pneumoniju ima i sepsu - bakterijsku infekciju koja putem krvi zahvata gotovo ceo organizam. Srećom, to se ne dešava često, a iako se desi, lečenje se isključivo sprovodi u specijalizovanim zdravstvenim ustanovama koje imaju odeljenje za lečenje novorođenčadi. Zato se ovoga puta nećemo detaljnije zadržavati na ovom problemu.

*Kod starije dece, u toplijim mesecima dominiraju bakterijske infekcije, a u jesenjim i zimskim, naravno, virusi. Ipak, nije od presudnog značaja da li je zapaljenje pluća primarno virusno ili bakterijsko jer i kada se radi o virusnim pneumonijama one se leče antibioticima!

Ovo je samo prividno odstupanje od pravila da se virusi ne leče antibiotikom. Antibiotici su obavezni jer iako je prvo virus napao pluća, UVEK se na oštećenim plućima razvije i bakterijska infekcija. Dakle, posle virusa u plućima OBAVEZNO dolazi i bakterija, pa je i antibiotska terapija zapaljenja pluća obavezna! Čak iako bakterija ne stigne u pluća spolja, postoje bakterije koje normalno žive u plućima, i ne prave nikakve probleme u normalnim okolnostima. Ali kada virus ošteti plućno tkivo ove bakterije prodiru u dubinu parenhima gde mogu napraviti velike probleme. Nećemo zamarati mame i tate kako se zovu bakterije koje »vole« dečja pluća. Njihova imena, a naročito prezimena su veoma komplikovana, a ima nekih koje traže da se jezik polomi kada o njima razgovaramo.

Kako se stiže do tačne dijagnoze?

Jedino pregled pedijatra može da dovede do prave dijagnoze!

Neke tegobe kod dece mogu ukazati da se radi o zapaljenju pluća: izrazito loš izgled deteta koje je nezainteresovano, gotovo apatično, ima dugotrajne epizode povišene telesne temperature, uporno kašlje, a ponekad i teško i brzo diše. Ipak, neka deca nemaju ovako markantne simptome, a imaju zapaljenje pluća, pa je pametno da se dete pregleda kada se uz visoku temperaturu pojavi kašalj.

Veoma česta pojava da se detetovo stanje posle nekoliko dana od početka obične prehlade "pogorša" - umesto da potpuno ozdravi ponovo dobije temperaturu i počne da kašlje. To su situacije kada obavezno treba pregledati mališana i isključiti (ili lečiti) eventualnu upalu pluća.

Kod većine dece nije moguće precizno utvrditi koji je tačno mikroorganizam doveo do zapaljenja pluća. Za razliku od brisa ždrela, ili bakteriološkog pregleda mokraće i stolice, dubina pluća je nedostupna rutinskom uzimanju uzorka. Postoje metode (bronhoskopija) i za takve analize, ali one se ne rade bez preke potrebe.

Da li je uvek potrebno uraditi rendgenski snimak pluća?

Najčešće nije obavezno "slikati" dete, kada se za vreme opšteg pregleda jasno čuje karakterističan nalaz na plućima - situacija je onda jasna i dijagnoza je nesporna.

Ipak, kada dete zaista izgleda kao da ima pneumoniju, a ona se ne čuje slušalicama treba uraditi i snimak pluća i videti da li postoji zapaljenje. Ima pneumonija koje se ne mogu slušalicama čuti, naprosto zato što je zapaljenski proces duboko u plućima, pa je daleko od slušalica i uva lekara. Ali i tada teško opšte stanje deteta podgreva sumnju da se radi o zapaljenju pluća. Takve pneumonije se vide na rendgenskom snimku, pa je dijagnoza postavljena i terapija može da počne.

Zapaljenja pluća bez visoke temperature

Ima ih, ali su retka.

*U prvoj godini života neka deca imaju simptome i znake zapaljenja pluća (čak se i na rendgenskom snimku jasno vidi pneumonija), a nemaju povišenu temperaturu. Interesantno je da ona obično i šište (karakterističan svirajuči ton pri disanju i kašlju), a da pri tom ne izgledaju loše. Prilično su aktivna i relativno dobrog apetita, a imaju upalu pluća.

Radi se o upali pluća koju izaziva jedna poseban mikroorganizam (Chlamidia, mada i neki drugi mogu da je prouzrokuju, ali znatno ređe). Ova se deca lepo i lako leče makrolidnim antibioticima (eritromicin, klaritromicin, azitromicin), pa se sve uglavnom završi za sedam do deset dana. Dakle nije strašno.

*Ako veća deca imaju česte "upale pluća bez temperature", povremeno i šište, onda se ne radi o pneumoniji, već je gotovo sigurno da takva deca imaju neprepoznatu astmu.

Mora li dete obavezno u bolnicu?

Srećom ne mora!

Zahvaljujući napretku zdravstvene službe, mnogo ranije se postavlja dijagnoza zapaljenja pluća, pa je moguće lečiti pneumoniju i bez prijema deteta u bolnicu. Ako se bolest »uhvati« na početku, dok je dete još relativno dobro, nije potrebno da se zadržava u bolnici.

Kada je bolničko lečenje obavezno?

-Male bebe imaju "tanak" imunološki sistem, pa bez terapije u bolničkim uslovima ne mogu da se izbore sa zapaljenjem pluća.

-Deca koja ne izgledaju dobro (imaju, kako doktrori vole da kažu, veoma loše opšte stanje) najčešće imaju bolest koja je uzela maha, pa je bolnički tretman neophodan.

-U našim uslovima često smo u situaciji da primimo dete u bolnicu jer nismo sigurni da li će dobijati prepisanu terapiju kod kuće. To su obično deca iz nižih socijalnih struktura kada ne možete da budete sigurni u sprovođenje terapije i praćenje daljeg toka bolesti.

-Bolničko lečenje je potrebno i malim pacijentima koji imaju oslabljen imunitet, bilo zbog neke druge dugotrajne (hronične) bolesti, ili zbog dugotrajne terapije lekovima koji smanjuju imunološku reakciju (a daleko su ređa deca sa urođenim ili stečenim bolestima samog imuniloškog sistema).

Da li svaka upala pluća zahteva davanje antibiotika injekcijama?

Naravno da ne!

Poslednjih dvadesetak godina je razvijen veliki broj novih antibiotika za oralnu upotrebu (koji se kao sirupi ili tablete, kapsule uzimaju na usta) koji imaju fantastične terapijske mogućnosti. Paradoksalno je da mnogi oralni antibiotici, ako se pravovremeno daju, imaju bolji efekat u terapiji pneumonija od najčešće primenjivanih antibiotskih injekcija.

Na primer, intramuskularne injekcije penicilina (Jugocilin), koji se i dalje veoma često prepisuje, nema nikakav efekat na tri od četiri najčešća prouzrokovača upala pluća koji se javlja tokom jesenjih i zimskih meseci! Jednostavno, veliki broj bakterija je rezistentan (otporan) na intramuskularno dat penicilin (injekcija data u mišić). Stari koncept »svaka upala pluća obavezno znači i davanje injekcija« je medicinska istorija za najveći broj pravovremeno dijagnostikovane dece. Ruku na srce, penicilin je doživeo "reinkarnaciju" u terapiji težih zapaljenja pluća kod dece, ali se tada daje "u venu" (intravenski) u velikim dozama što, naravno, zahteva prijem deteta u bolnicu.

Naravno, mala deca i pacijenti sa teškim oblicima zapaljenja pluća morajudobijati antibiotike putem injekcija, kao i pacijenti čiji je imunološki sistem značajno oslabljen. Deca koja povraćaju ili odbijaju da piju lek, takođe treba da se leče injekcijama.

Pedijatar će, na osnovu pregleda deteta i poznavanja potencijalnih prouzrokovača pneumonije, proceniti koji lek treba dati i na koji način, sve u cilju što bržeg izlečenja i oporavka.

Koliko traje lečenje pneumonije?

Pravilo je da se zapaljenje pluća leči najmanje 10 do 14 dana. Naravno, dužina antibiotskog tretmana zavisi od težine bolest i brzine oporavka deteta, a on se može proceniti samo redovnim kontrolisanjem obolelog mališana.

Dobro "pogođena" terapija daje prve vidljive rezultate već posle par dana, ali ne treba očekivati od antibiotika trenutno poboljšanje. Treba mu dati "fore" bar tri dana, a ako dete ne krene put oporavka znači da terapija mora da se menja, naravno uz kontrolu pedijatra.

Važno je naglasiti da je, uz terapiju, potrebno mirovanje deteta, dosta tečnosti uz laku, ali odabranu ishranu. Mirovanje sprečava da se bolest proširi, a adekvatna količina unete tečnosti pomaže oporavak deteta, baš kao i dobra hrana. Prvih dana bolesti ne treba insistirati na jelu, ali čim dete dobije apetit treba ga ohrabriti lepim obrocima bogatim vitaminima, mineralima i lako svarljivim proteinima.

Koje su komplikacije zapaljenja pluća?

Ako se terapija započne na vreme dete se može potpuno oporaviti, bez ikakvih posledica. Retke su pneumonije kod dece koje ostavljaju trajna oštećenja pluća.

-Ako je zapaljenje pluća praćeno upalom plućne maramice (pleuritis), posle izlečenja mogu ostati priraslice koje mogu da prave bolne senzacije više godina posle završetka bolesti, ali se ipak radi o bezazlenoj komplikaciji.

-Kod male dece i dece sa oslabljenim imunitetom bolest se može prošriti i na druge delove organizma, ali se to, srećom, retko dešava uz adekvatnu terapiju i negu.

Da li su sva deca podjednako ugrožena?

Nisu!

Deca koja imaju oslabljenu odbrambenu sposobnost (imunodeficijenciju), naročito ako pate od neke od hroničnih bolesti su daleko podložnija pneumonijama.

Pothranjena ili nepravilno hranjena dečica (ako nedostaju vitamini i minerali u ishrani) takođe lakše zakače upalu pluća u odnosu na stamene i pravilno hranjene vršnjake.

Deca koja žive u lošim higijenskim uslovima imaju veći rizik od dobijanja pneumonije, a dugotrajan boravak u hladnim i vlažnim prostorijama takođe oslabljuje detetove odbrambene sposobnosti. Ova deca se, po pravilu, i loše hrane pa je za očekivati i infekcije i upale pluća.

Da li su deca sa zapaljenjem pluća opasna za drugu decu?

Na početku bolesti - pre započinjanja adekvatne terapije mikroorganizmi se lako i brzo šire jer dete kašlje. Ipak TO NE ZNAČI da će i deca koja su bila u kontaktu sa bolesnim detetom dobiti zapaljenje pluća.

Kada mikroorganizam (virus ili bakterija) dospe do zdravog deteta, ono može da se izbori sa mikrouljezom pa da infekcija i ne započne. Sa druge strane, ako se i pojave znaci infekcije (povišena temperatura i kašljucanje) to ne znači da će dete oboleti od pneumonije.

Naravno da je pametno da takvu decu (sa simptomima infekcije disajnih organa) pregleda pedijatar, ali NE TREBA zdravu decu koja su bila u okolini obolelog deteta "preventivno" pregledati!

Zapaljenje pluća zaista nije bauk, pod uslovom da se na vreme otkrije i adekvatno leči. Zato je na mamama i tatama da pravovremeno zatraže pomoć pedijatra, mirno i bez panike, a posle obavljenog pregleda biće definitivnio jasno kako dete treba da se leči.

Većina pravovremeno dijagnostikovane dece sa pneumonijama biva potpuno izlečena, čak  i bez omraženih injekcija i boravka u bolnici, a i oni koji zahtevaju ozbiljniju terapiju imaju odlične izglede za potpun oporavak.

Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar