Gluten se sastoji od dva proteina: glutenina i glijadina - koji je odgovoran za razvoj simptoma celijačne bolesti.

Gluten je posebna vrsta proteina koja se nalazi u pšenici, raži, ječmu i ovsu. Hlebu daje elastičnost i omogućava njegovo lakše žvakanje. Takođe, pokreće vazduh koji se oslobađa prilikom fermentacije u testu, da bi hleb narastao pre pečenja. Osim toga, gluten se stvrdnjava kada se peče, što omogućava hlebu da dobije odgovarajući oblik. Sa druge strane, gluten je bar delimično odgovoran za ustajalost hleba. S obzirom da ima veliku moć apsorpcije, koja mu omogućava da upija čorbu, vegetarijanci ga koriste da "imitira" meso.

Celijakija je oboljenje uzrokovano nepodnošenjem glutena, odnosno glijadina i srodnih belančevina iz pšenice, raži, ječma i ovsa. Naslednog je karaktera, a okidači mogu da budu virusne i druge infekcije, stres, trudnoća... ali i moguća izloženost glutenu mladog odojčeta, dok crevna barijera još nije razvijena. Osnovu bolesti čini oštećenje sluznice tankog creva, kao posledica imunološkog odgovora na unošenje glutena.

Kada se najčešće javlja celijakija?

Celijakija se najčešće javlja kod starije odojčadi i male dece, posle uvođenja pšeničnih proizvoda u ishranu, najčešće u uzrastu od devet do 36 meseci, mada može da se javi u svako životno doba. Klinički znaci i simptomi su brojni i raznovrsni. Dijareja (proliv) je najčešći simptom i pogađa osobe svih uzrasta koje su obolele od celijakije. Kod odojčadi, osim hronične dijareje, prisutno je uvećanje trbuha, loš apetit, nenapredovanje u težini i smanjenje mišićnog tkiva. Stolice su učestale, obilne, kašaste i vodene.

Posledična anemija nastaje usled nedostatka gvožđa, a u najtežim slučajevima se javljaju otoci kao posledica deficita belančevina u krvi. Kod izvesnog broja osoba sa teškom formom bolesti dolazi do sekundarne intolerancije laktoze.

Koji su prvi znaci ove bolesti?

Početak i tok bolesti je veoma promenljiv, netipičan. Često su jedini znaci loš apetit, deficit u telesnoj težini i promene u karakteru. Kod neke dece se javlja samo hronični proliv ili zatvor, ili znaci koji su vezani za nervni sistem - kao depresija, epilepsija ili poremećaj hoda. Dijagnoza celijačne bolesti se postavlja biopsijom sluznice tankog creva, koja pokazuje karakteristične patohistološke promene.

Kako se celijačna bolest leči?

Jedini način lečenja celijačne bolesti je doživotna ishrana bez glutena, odnosno bez proizvoda koji sadrže pšenicu, raž, ovas i ječam. Dozvoljen je unos pirinča, kukuruza, heljde, prosa i krompira. U prvih nekoliko nedelja, preporučuje se dodavanje vitamina, minerala i proteina, da bi se popunio njihov deficit.

Sveže, smrznuto i konzervisano voće i povrće i sokovi su dozvoljeni. Takođe, dozvoljeno je meso, riba, živina, jaja i mlečni proizvodi.

Posle izvesnog vremena terapije bezglutenskom dijetom, crevna sluznica se oporavlja. Inače, energetski unos obolelih od celijakije treba da bude oko 20 odsto viši u periodima kada je izražen gubitak nutrijenata putem stolice. 

Gde sve može da se nađe gluten?

Gluten može da bude prisutan u prehrambenim proizvodima kao dodatak u procesu proizvodnje. Takođe se nalazi u pojedinim aditivima, konzervansima i stabilizatorima koji su dodati procesiranoj hrani, lekovima i sredstvima za higijenu usta. Zato treba pažljivo čitati deklaraciju na proizvodima. 

Nepodnošljivost laktoze (mlečnog šećera), koja se ponekad javlja kao sekundarni simptom celijakije, zahteva uzimanje mlečnih  proizvoda sa manjim postotkom laktoze.

Prim. dr sci med. Jasmnika Komnenović, pedijatar-nutricionista