Druga godina je velika prekretnica. Dete više nije mala beba, postaje sve samostalnije, radoznalije i želi da gotovo sve radi „samo“. Upravo zato roditelji često počinju da se pitaju da li njihovo dete napreduje dovoljno brzo i šta bi zapravo trebalo da ume sa dve godine.

Važno je znati da se deca razvijaju različitim tempom. Ne postoji spisak koji svako dete mora da „položi“ tačno na drugi rođendan, ali postoje veštine koje se kod većine mališana u ovom uzrastu postepeno razvijaju.

1. Koristi sve više reči

Dete sa dve godine uglavnom razume mnogo više nego što može da izgovori. Rečnik se brzo širi, a mnoga deca počinju da spajaju dve ili više reči u kratke rečenice, poput „mama daj“, „hoću vodu“ ili „tata ide“. Nije najvažnije da izgovara svaku reč savršeno, već da pokušava da komunicira i da njegov govor postepeno napreduje.

2. Razume jednostavne naloge

Dvogodišnjak bi trebalo da može da razume jednostavne zahteve poput „doneseš cipele“, „stavi igračku ovde“ ili „uzmi kašiku“. Često će ih poslušati – a ponekad neće, jer je upravo u tom periodu „neću“ jedna od omiljenih reči.

U galeriji ispod pogledajte 7 biljaka u kući koje čiste dom od toksina!

Da li ste znali da biljke svojim lišćem upijaju štetne materije iz vazduha i iskorišćavaju ih kao đubrivo? Donosimo vam nekoliko sobnih biljaka koje su najbolji prirodni pročišćivači prostora. Foto: 

3. Jede samostalnije

Većina dece ovog uzrasta može da jede kašikom i pije iz čaše, uz povremeno prosipanje i pomoć odraslih. Obrok ne mora da bude savršeno uredan, važno je da dete dobija priliku da samo pokušava.

4. Pokušava samo da se obuče

Možda još ne ume samo da obuče majicu ili zakopča dugme, ali može da pokuša da skine čarape, obuje cipele, navuče pantalone ili stavi kapu. Dvogodišnjaci vole da imitiraju odrasle, pa je ovo odličan period za razvijanje samostalnosti.

5. Pere i briše ruke uz pomoć

Dete može da učestvuje u pranju ruku, da ih pokvasi, nasapuna i obriše uz malu pomoć roditelja. Isto važi i za pranje zuba – roditelj i dalje treba da nadgleda i završi pranje, ali dete može da učestvuje.

6. Penje se, trči i pokušava da skače

Motorika se u ovom periodu brzo razvija. Dete obično može stabilnije da hoda i trči, da se penje uz stepenice uz pomoć ili pridržavanje, da šutne loptu i da pokušava da skoči sa obe noge.

7. Lista knjige i prepoznaje slike

Dvogodišnjak može da lista slikovnicu, pokazuje poznate predmete na slikama i uživa u ponavljanju omiljenih priča. Ako mu kažete „Gde je maca?“, često će pokušati da je pronađe na stranici.

8. Zna čemu služe poznati predmeti

Kašika je za jelo, četka za kosu, telefon za razgovor, cipele za obuvanje. Dete počinje sve bolje da povezuje predmete sa njihovom namenom i da imitira svakodnevne aktivnosti odraslih.

9. Počinje da učestvuje u sređivanju

Ne očekujte da dvogodišnjak pospremi sobu. Ali može da ubaci igračke u kutiju, odnese svoju čašu do sudopere ili stavi prljavu odeću na određeno mesto. To nisu samo kućne obaveze – kroz njih dete vežba samostalnost i odgovornost.

10. Pokazuje emocije i potrebe

Sa dve godine dete već jasno pokazuje kada je srećno, ljuto, tužno ili frustrirano. Česte su burne reakcije i tantrumi jer dete još nema dovoljno razvijenu sposobnost da kontroliše emocije. Roditelj mu pomaže tako što imenuje ono što dete oseća: „Vidim da si ljut jer ne možeš sada da uzmeš tu igračku.“

11. Igra se „kao da“

Dvogodišnjaci počinju sve više da koriste maštu. Mogu da „hrane“ lutku, stave plišanu životinju da spava, pretvaraju se da kuvaju ili razgovaraju telefonom sa igračkom. Ovakva igra je važan deo kognitivnog i socijalnog razvoja.

12. Sve više želi da radi samo

„Sam!“ je jedna od najvažnijih reči ovog perioda. Dete želi samo da jede, obuje cipele, bira odeću, opere ruke ili odnese igračku. Iako to roditeljima ponekad znači više nereda i mnogo više vremena, upravo kroz takve pokušaje dete razvija samostalnost.

Šta ako dete još ne ume sve ovo?

Ne treba paničiti ako dete sa dve godine ne radi baš sve sa ovog spiska. Razvoj nije takmičenje, a neke veštine dolaze ranije, neke kasnije. Važnije je posmatrati širu sliku – da li dete napreduje, pokušava da komunicira, uči nove stvari, pokazuje interesovanje za okolinu i postepeno stiče nove veštine.

Ako roditelj primeti da dete ne napreduje, izgubi neku veštinu koju je ranije imalo ili postoji ozbiljna zabrinutost u vezi sa govorom, razumevanjem, kretanjem ili kontaktom sa drugima, dobro je razgovarati sa pedijatrom. Rana procena ne znači da sa detetom „nešto nije u redu“, već može pomoći da dobije podršku koja mu je potrebna.

Najvažnije je da dvogodišnjak ima priliku da istražuje, razgovara, igra se, kreće i pokušava stvari samostalno. Ne mora da bude savršen – treba da uči, korak po korak.