U svetu sporta, deca uzrasta do tri-četiri godine se tretiraju kao bebe, i sa njima se radi na poseban način. Obuka plivanja se sprovodi u prisustvu jednog od roditelja u bazenu, jer je svakom mališanu neophodan pratilac. Postoji niz razloga za to, a jedan od njih je što se dete nije naviklo na nepoznatu osobu, odnosno trenera. Drugi je što nije moguće obezbediti deci individualne časove, a time i «lične» instruktore. Treći razlog je neophodna pomoć roditelja, kao nekog ko najbolje poznaje dete i može lako da prepozna njegove reakcije na novu sredinu. A tu je i potreba da se detetu što duže drži pažnja, da mu posle desetak minuta ne bude dosadno. Tako, tim na času-treningu čine: dete, kao najvažnije, roditelj (mogu da ga menjaju baka ili deka) i instruktor, a to su kod nas zaista vrsni sportski pedagozi, koje odlikuje strpljenje i vrlo precizan način rada.

Prirodna sredina

Sigurno ste mnogo puta čuli da je voda za bebe po rođenju prirodna sredina. U mnogim zemljama to koriste tako što organizuju tzv. obuke plivanja za bebe, i to čim napune mesec dana. I kod nas postoji takva školica, u Gradskom centru za fizičku kulturu u Beogradu. Nažalost, samo tamo. Njihovo iskustvo je dragoceno i za vas, kada krenete sa najmlađima u druženje kraj vode i u njoj. (Pročitajte tekst: Bebe vole da plivaju)

Kako da dete zavoli vodu Suština sportova u vodi za decu do tri godine bi, pre svega, trebalo da bude upoznavanje sa vodom i razbijanje eventualnih strahova. Kod nas postoje klubovi koji se bave vodenim sportovima, a u kojima se deca obučavaju sa mišićima na rukama u velikom bazenu (pomenuti ronilački klub, ali i klub sinhronog plivanja Tašmajdan - obučavaju «mrvice» koje imaju samo četiri godine).

Mala deca nikako ne smeju da se forsiraju na ulazak u vodu! Mnoga od njih imaju male, ali ipak traume - od hladne, ili nešto toplije vode prilikom kupanja. Uobičajeno umivanje neretko postane «mora» kako dete raste. «Samo da mi ne kvase oči», to je želja mnogih mališana. «A ako može, ni nos. Kad bolje razmislim, ni uši». Otkud to? Zato što sećanje na boravak u maminom stomaku vremenom bledi. Stoga, ako se odmah ne krene sa časovima u bazenu, dete «zaboravlja» kretanje u vodi, a što je starije - teže ih ponovo uči. Vremenom, počinje da razmišlja i stvara predrasude, kao što je ona da će mu voda ući u telo kroz otvore kao što su okice, nosić, uši. A kada mu, makar na trenutak, voda ometa čula vida i sluha i otežava disanje - odbojnost ka fizičkom kontaktu sa njom raste.

Oni vole toplo

Pre nego što detetu predložite ulazak u vodu, ili ga u nju odnesete, proverite temperaturu vode. Ona bi u bazenu za najmlađe trebalo da bude 28 ili 29 stepeni, jer se njihova tela ne zagrevaju pokretima kao kod starije dece.

Maloj deci morate ličnim primerom da pokažete da u vodi može da se uživa. Naravno, to ne znači da ćete morati da plivate savršeno, svim plivačkim tehnikama. Čak se ne preporučuje ni preterano udaljavanje jednog od roditelja od obale, kao ni duži boravak pod vodom. Detetu je more neuporedivo veće nego vama - posle kadice za kupanje, izaziva strah i nepoverenje. Zato, polako sa privikavanjem.

Golaći više „nisu u modi“Za bebe danas postoje posebne pelene za vodu, idealne i zbog vas i onih oko vas. Kao i maleni kupaći. Goli mališani «više nisu u modi», iz mnogo razloga.

Rekviziti - dragocena pomoć

Plivanje je za mališane u najranijem uzrastu održavanje na površini vode, a plivački sportovi su za njih igre u vodi - koje su samo prijatan uvod u ostale sportove.

Da biste detetu tokom leta održali pažnju za bilo koji vodeni sport, ali ga i lakše uveli u vodu, dragocena pomoć su rekviziti: omiljena gumena igračka, recimo patkica, malena lopta ili nešto slično, ali nepotopljivo - kada je spustite na vodu, da plovi. Dete pokušava da je dohvati, dodiruje vodu, polako se kvasi. Obavezno ga držite u rukama dok ne prohoda, a starije dete možete u plićaku da držite za ruku. Ako predmet otplovi van domašaja mališana, vi mu ga približite. Možete i da se «dobacujete» lopticom u vodi. Dešava se da se dete mršti kad voda prsne, ali je igra tako zabavna, pa mu to i nije toliko važno. Umesto loptom, zabavno je i mahati nožicama i njima prskati drugog roditelja, koji će da se «mršti», zapravo nasmejan kao i dete. I, dok se dete smeje drugom roditelju, onaj koji ga drži - polako potapa dečje zglobove u vodu. Nikada nemojte sami, bez instruktora, da «potapate» dete u vodu, očekujući da će se snaći - zbog one čuvene priče o «vodi kao prirodnoj sredini za bebe!».

Strpljivo od početkaOno što je naučilo prošle godine, dete će morati da uči i ove, samo što će ceo postupak upoznavanja sa vodom da traje kraće. Deca koja plivaju samo leti, često do naredne sezone naučeno zaboravljaju, čak i mlađi školarci. Zato strpljivo i polako, sve ispočetka.

Najbolja je daska

Za zabavu u vodi, koriste se sve brojniji rekviziti na naduvavanje. Kada su u pitanju bebe, deca do godinu i po i mlađa, vrlo su popularni rekviziti sa donjim delom za sedenje, o čijim ivicama pri kupovini morate da vodite računa - da se ne usecaju u nožice. Kada je reč o starijoj deci, rekviziti skreću pažnju sa učenja plivanja. Popularni mišići i pojasevi, odnosno obruči, dobri su - na primer, za decu sa kojom se u vodi igra loptom. Ali, ako želite da vaše dete učite osnovama plivanja, ipak je najbolja daska - obična, plastična plivačka daska, poput onih koje se koriste u školama plivanja.

Deca do tri godine pomoću nje uče da plivaju tako što je drže ispred sebe, sa bočnih strana (postoji prostor za koji dete hvata ručicama). Potom se mališani «pružaju» po površini vode i uče da plivaju koristeći noge - praveći bočne kretnje nalik žabljim, ili ispravljenim nožicama, koje pomeraju gore-dole, naizmenično.

Ronilačke dečje naočare, u kombinaciji sa pojasom, mogu da dovedu do okretanja mališana naglavce (kada zaroni da bi gledao pod vodom, pa se okrene), a time i do panike, jer mu nije lako da se vrati u prvobitan položaj. Ali, kako deca vole da gledaju šta je pod vodom, posebno ako ste im kupili neke lepe naočare, učite dete da potapa glavicu u vodi u kojoj stoji, kraj vas. Jer, kada napuni četiri godine, moći će u pojedinim školama, poput one na beogradskom bazenu Tašmajdan, u grupi «Perajca», da uči - kako plivačke, tako i tehnike ronjenja, pod nadzorom stručnjaka, i to postepeno. (Pročitajte tekst: Mali ronioci)

Šta je preporučljivo za najmlađe?Da bi i roditelji i deca uživali u vodi, važno je znati da je za malu decu, ali i za stariju (bez obzira koliko su odlični plivači u bazenu) - neophodan prsluk u slučaju da im je to prvi ulazak u veću dubinu. Ako je potrebno, sa najmlađima se u dublju vodu ulazi sa duplom zaštitom - na primer: sa mišićima i pojasom.

Ležeći, a ne stojeći

Ono čemu treba da težite, jeste da dete naučite da se u vodi kreće «ležeći», a ne u stojećem položaju. Treba da koristi ruke i noge, koje su u liniji, umesto da «vozi bicikl» u vodi. Važan je osnovni pokret: da dete što manje u vodi «mlati» i brzo pokreće udove, već da se pokreti uspore i liče na plivanje. Ako pritom gucne malo vode, ništa strašno. To ćete sprečiti tako što ćete ga, odmah nakon što shvati da nije strašno što je lice mokro, učiti da ne otvara usta previše (iz nekih razloga, da bi upoznala nešto novo, deca vole i da liznu vodu).

Počeci su uvek važni

Ovog leta, ako mališan ima do tri godine, boravak kraj vode iskoristite za upoznavanje sa njom i svetom koji je okružuje. Podstičite ga da se što više kreće uz obalu. Ako zavoli vodu, to znači da ste uspeli - vaše dete će, kad poraste, najverovatnije da uživa u vodenim sportovima. Ukoliko ste u prilici, omogućite vašem detetu posete bazenu i časove plivanja. Tako ćete jednog dana uživati u odmoru, bez straha da će vašem detetu, koje pliva malo dalje od vas, nešto da se desi. Neće, jer ste ga na vreme naučili da voli, ali i poštuje vodu, naučili šta može i sme. Zato ćete i vi i dete da uživate u čarima leta.

Željka Zebić