Nije dovoljno da roditelj samo kaže detetu da treba da čuva životnu sredinu, mnogo je važnije da mu to kroz sopstveni primer i pokaže. Dešava se, međutim, da roditelji (da li zbog nesmotrenosti, prezauzetosti, ili nečeg drugog) «zaborave pravila» kojima su podučavali svoje mališane - pa, recimo, đubre bacaju baš tamo gde su rekli deci da nikako ne smeju. Onda deca, sledeći svoje modele ponašanja, odnosno roditelje, počnu i sama da se tako ophode.

Sa Nadom Gertner, iz Udruženja vaspitača Beograda, razgovarali smo o ulozi roditelja i vaspitača na formiranje dobrih navika kod dece predškolskog uzrasta - po pitanju životne sredine.

- Predškolski period je vreme najbržeg učenja i usvajanja navika ponašanja, tako da je uloga odraslih velika. Deca se ponašaju onako kako smo im pokazali, a od nas zavisi da li će i kakve navike da usvoje.

Dobar primer

Deca u predškolskom uzrastu ne poseduju znanja koja imaju odrasli, a tada formiraju osnovne stavove, i tu je uloga odraslih najvažnija. Ako im i kažemo, i pokažemo delima - na dobitku smo svi. Navike koje se tada stiču, ostaju za ceo život, a posebno je važno da deca znaju razloge. Naime, ako tada shvate uzročno-posledičnu zavisnost između čoveka i prirode, dobićemo aktivne i odgovorne osobe prema prirodi kada postanu odrasli ljudi. Moći će da shvate šta znači podatak da će klimatske promene da smanje globalnu proizvodnju hrane za 40 odsto do 2100. godine, što će direktno da ugrozi egzistenciju njihove dece. Zato je značajno da deca već u tom uzrastu shvate potrebu za prikupljanjem sekundarnih sirovina, pojam reciklaže i potrebu da sačuvamo prirodne resurse i zaštitimo životnu sredinu.

Sopstveno iskustvo

Sve je više roditelja koji imaju svest o značaju svog ponašanja pred decom i uticaju u razvijanju pozitivnih navika ponašanja, ali je manje onih koji imaju vremena da ga provedu sa decom.

- Zbog velikih obaveza, manje vremena provode sa decom, koja su sve više usmerena na TV i računarske igrice. Ona nemaju priliku da steknu neka iskustva, što mogu samo u direktnom kontaktu sa drugim osobama i stvarima. Deca najbolje uče kroz sopstveno iskustvo, a što se tiče odnosa prema životnoj sredini - uglavnom je to edukacija tipa gde se baca smeće. Retko dobijemo od dece informaciju koju su čula od roditelja o značaju toga, uglavnom je odgovor da se otpaci bacaju u kantu za smeće da bi bilo čisto. To je pozitivno ponašanje, ali treba imati u vidu da deca mogu da prime daleko više informacija, kao i da ih adekvatna informacija podstiče na razmišljanja i pitanja. To, svakako, vodi kognitivnom (saznajnom) razvoju dece na svim planovima, a što se tiče zaštite životne sredine, priprema ih na razumevanje tog značajnog i vrlo kompleksnog pitanja - istakla je naša sagovornica.

Ekološki programi u vrtićima

Sve predškolske ustanove realizuju godinama ekološke programe i aktivnosti kroz sve sadržaje u vrtićima. Vaspitači se trude da im ukažu na prolem zaštite životne sredine.

- Pored boravka u prirodi i adekvatnih aktivnosti, gde se deca putem eksperimenata upoznaju sa živom prirodom koja ih okružuje  tu su i priče, poznate bajke, pesme i priče u slici sa određenim problemskim situacijama (deca predlažu rešenja i biraju najbolje, uz obrazloženje).

U vrtićima se sadi cveće, drveće, povrće. To su aktivnosti u okviru kojih deca prate proces razvoja jedne biljke, šta je sve potrebno da ona raste i razvija se. Deca se staraju o tim biljkama, od semena do ploda. Takođe, otkrivaju zašto je važna glista, pauk, bubamara, ptica... Koja je njhova uloga u prirodi, i zašto glista izlazi na površinu kada pada kiša. Određenim sadržajima, vaspitači pokušavaju da što više približe deci biljni i životinjski svet, kao i prirodne pojave, kako one utiču na taj živi svet. Neke od tema koje obrađuju su: zašto su nam važni voda, vazduh i zemlja i kako da ih čuvamo. Sve aktivnosti su prilagođene uzrastu dece i njhovim razvojnim mogućnostima.

Projekat «Da Beograd diše»

Projekat «Da Beograd diše», realizovalo je Udruženje vaspitača Beograda, uz podršku Sekretarijata za dečju zaštitu i predškolskih ustanova Beograda - od septembra do kraja decembra prošle godine, u većini beogradskih vrtića. Osnovni cilj je bio da se skrene pažnja deci tog uzrasta, ali i roditeljima kakav je značaj prikupljanja sekundarnih sirovina i reciklaže, i u kakvoj je to vezi sa očuvanjem životne sredine i zaštitom prirodnih resursa, ali i da se razviju pozitivne navike ponašanja. Projekat je imao tri faze.

1.Prvu je pratio seminar za vaspitače, tokom kojeg su oni dobili smernice za realizaciju projekta. Vrtići su dobili plakat na kome je bio predviđen prostor za postavljanje važnih informacija za roditelje. Tu su mogli da pročitaju da, recimo: jedna baterija veličine dugmeta ima toliko žive da zagadi kubni metar zemljišta, da od 600 recikliranih limenki može da se napravi jedan bicikl, da je za 100 listova belog papira A4 formata potrebno iseći drvo čije je stablo dva metra visine, da jedan pokvareni vodokotlić za mesec dana potroši oko 23.000 litara vode, da TV aparat koji nije potpuno isključen troši struju...

2.U drugoj fazi, postavljeni su kontejneri u vrtićima za prikupljanje sekundarnih sirovina, gde su roditelji sa decom mogli da odlažu stari papir, limenke i plastične flaše. Sekundarne sirovine su deca koristila i za kreativne aktivnosti, a radovi su bili izloženi na Eko sajmu u Dečjem kulturnom centru.

3.Treća faza je bila ozelenjavanje vrtića i kupovina jelki sa busenom za dvorišta vrtića - od sredstava koja su sakupljena prodavanjem sekundarnih sirovina. U projektu su aktivno učestvovala deca, roditelji i vaspitači.