Još
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

'Dobili ste curu tešku 4.700': Priča mame koja je imala težak porođaj carskim rezom

"Kada kažu da je carski super - ne bih se složila. Nije lako i tu nema ništa carsko", rekla je mama čija beba je imala skoro 5 kg na porođaju.

 Izvor: Foto: Shutterstock 1171854745

Prije 6 mjeseci sam na svijet donijela djevojčicu rođenu carskim rezom. Imala sam urednu trudnoću, sve je bilo školski, tako su mi ljekari govorili. Samo ja nisam znala kojeg je pola beba dok se nisam porodila.

Beba je bila okrenuta na zadak i niko mi sa sigurnošću nije rekao kojeg je pola. Prvo su na dva pregleda rekli da je dječak, a onda da je djevojcica. Uglavnom, nisam znala, ali nije mi bilo ni bitno, jer smo svoju bebu čekali 6 godina. Bilo je bitno samo da je zdrava.

Povezane vesti

Povezane vesti

Par dana prije poroda, otišla sam na komisiju i zakazali su mi carski rez (jer je beba bila okrenuta zadkom) za 9. novembar. Taj dan kad sam išla na komisiju, imala sam pregled. Rekli su da je sve u redu i da je beba krupna i da je teška oko 3.800 kg da će sve bit okej, ali da ću morati na carski rez jer je bila okrenuta zadkom. Nikad se nije uspjela okrenuti, iako sam radila i vježbe za okretanje bebe, ona je ostala u istom položaju.

Sada mi je i drago zbog carskog reza, jer bih se još više napatila da sam pokušala roditi prirodno. (toga ću biti svjesna tek poslije )

U nedjelju 8. novembra su me smjestili u bolnicu. Tu su uradili sve dodatne pripreme i bila sam spremna sljedeći dan. Otisla sam u salu u pratnji sestre tačno u 12 h, nisam imala nikakve bolove, niti bilo šta. Kad sam došla u salu bilo je puno ljudi - doktori, sestre, svi u zelenim odijelima... Legla sam na sto i odjednom me uhvatio strah, drhtala sam. Jedni su mi mazali stomak, drugi davali anesteziju i ja sam od straha počela da plačem. Osjećala sam se kao sama na svijetu među tim strancima, ali nakon par sekundi sam zaspala i to je sve čega se sjećam.

Bude me, drmaju, nešto govore, na trenutak čujem, a onda opet ne, totalno sam omamljena. Onda osjetim strašan pritisak na stomak i vrištim od bola. Tad sam mislila da neću preživjeti koliko me boljelo. Rekli su da je to za moje dobro i jedna sestra onako drsko mi je rekla da sam razmazena i navalila mi se na stomak svom snagom, vristala sam. Mislim da sam se ponovo onesvijetila od te anestezije i tog bola.

Kad sam došla sebi pitam za bebu i doktorica mi kaže Dobili ste curu tešku 4.700 duga 54, sve je super. Malo sam odahnula jer me to umirilo, bitno je da je beba dobro. Svi su se čudili kako je beba velika, jer ja niti sam bila debela niti se činilo da imam tako veliki stomak. Uglavnom, bile smo prava senzacija na odjelu tih dana.

Nakon toga odvoze me na intenzivnu gdje sam ostala 12 sati. Bol je užasan, nisam se mogla pomjeriti. Stavili su mi kateter, dali infuziju i nešto za bol i zaspala sam. Cijelo vrijeme na intenzivnoj, tih 12 h koliko sam ostala, popila sam samo par šolja čaja. Bila sam žedna, gladna, iscrpljena užas. Ujutru sljedeći dan su nas tjerali da ustanemo, jer je to bio uslov da nas puste sa intenzivne. To je bol užasan, samo sam mislila kako ja ne mogu da se pomjerim, a nekamo oko bebe da mogu bilo šta.

Posle nekih 12 sati posle poroda su me prebacili u sobu i tek nakon 2 h su mi donijeli bebu da vidim. Bila je kratko i opet su je odnijeli. Nisam je mogla ni uzeti, strašno me boljelo. Za sve to vrijeme nisam znala šta se dešava vani. Pitala sam da li je neko od mojih zvao, rekli su ne. Iako su svi zvali da pitaju šta se dešava, meni niko nije rekao. Telefon, naravno, nisam imala, jer je sve to ostalo na recepciji kada sam otišla u salu.

Kada kažu da je carski super - i nije baš, ne bih se složila. Nije lako i tu nema ništa carsko (ne znam zašto se tako zove), ali kad je beba dobro sve to nekako  brzo ne da zaboraviš nego staviš u drugi plan u svojoj glavi.

Bol je užas. Mislila sam da se neću moći pomjeriti danima. Najviše te parališe strah.

Izašla sam nakon 3 dana. Oporavak je trajao mjesec dana, rez boli, ne možeš se namjestiti, dojenje je teško, teško je držat bebu, ali sve to prođe, hvala bogu. To je moja prva sreća i jedina i opet bih sve ponovila, ma koliko bilo teško sve. Sada uživamo u svakom trenutku. Tek sada shvatam šta sve žena prođe da bi mogla imati svog malog anđela u naručju.

Koliko god taj porod bude težak i traumatican, sve to prođe kad vidiš taj mali slatki krezavi osmijeh. To je prava ljubav. Svima želim da osjete tu radost i sreću i ljubav bar jednom u životu.

Pročitajte i...

Povezane vesti

Povezane vesti

Povezane vesti

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: [email protected]

Najnovije

Vesti

Porodica