"Nisam očekivala kraljevski tretman, ali..." Iskustvo sa porođaja u KBC Zvezdara podelila je sa nama mama Tijana iz Beograda.
Odlučila sam da sa vama podelim svoju priču i iskustvo iz Gradske bolnice na Zvezdari gde sam donela na svet svog malog anđela - Anđelu. Ovo je moja priča...
Jedva sam se izborila za epidural
Iako sam sve uslove ispunjavala, doktorka je tražila mito za epidural, uz obrazloženje da nema dovoljno doktora. “Eto, njih treba platiti-razmislite, ako dobije još neka žena, možda se i vi provučete". Epidural sam na kraju dobila od druge doktorke, divne dr Vladanke Stefanović.
Neprijatnosti pre porođaja
Klizma je za mene bila najgori i najneprijatniji deo porođaja. Neljubazna, starija sestra, koja ju je sprovodila, takođe me je kritikovala zbog tetovaže na nadlanici jer nije videla venu (ona se napipava, ne gleda). Drsko me je pitala o čemu sam tad razmišljala! Bilo mi je veoma neprijatno, želela sam da vrištim, ali sam samo ćutala. Moram da napomenem da sam, kada sam dolazila, kao i kada sam napuštala porodilište (kad me je rana užasno bolela), sve stvari teglila sama, dok me suprug nije ugledao i pritrčao da pomogne.
Suprug mi je bio najveća podrška
Sam porođaj je protekao dobro, uz pomenuti epidural i uz indukciju sve je bilo gotovo za nekih sat vremena. Suprug je sve vreme bio uz mene i držao me za ruku. Plašila sam se da će se onesvestiti, ali je on sve stoički podneo i, zaista, u tom trenutku ne znam šta bih radila bez njega. Moram da kažem da su me ostavili samu na porođajnom stolu i da su svi samo nemo prolazili pored mene ne govoreći mi ništa dok sam ja plakala kao kiša. Nisam išla na vežbe, nisam znala ništa o porođaju, internet mi je bio glavni izvor informacija (za šta sam naravno sama kriva), a kada sam pročitala više pozitivnih iskustava, odlučila sam da se baš ovde porodim.
Imala sam drhtavicu nakon porođaja
Porodio me je doktor Ivan Bojović kod koga sam samo par puta pre porođaja išla na kontrole. On je sasvim korektan čovek.
Nisam umela da se napnem, uspela sam iz drugog, trećeg puta, kada je Anđela napokon izašla. Pre toga su me opominjali, a jedna sestra je morala da potpomogne i pritisne mi stomak.
Beba mi je bila na grudima celih pet sekundi. Suprug je napustio salu dok su me ušivali što je potrajalo oko pola sata, ali nisam ništa osetila.
Ostala sam u sali još nekih sat vremena. Pokrili su me ćebetom, a ja sam imala nekontrolisane trzaje tela od epidurala. Tresla sam se, ali su mi rekli da je to normalno. Mamu i zaovu sam na kratko videla dok su me vozili na odeljenje.
E tamo je počeo moj pakao....