Vojin je dugo bio jedino naše dete. Do njegove pete godine, nisam razmišljala o drugoj bebi. Za razliku od Vladana, koji je želeo da imamo više dece, meni je Vojin bio dovoljan. Bavila sam se njim, imala svoj posao, dosta sam radila. Vreme je prolazilo, pa je - kada se Minja rodila, Vojin imao sedam ipo godina. To što Vladan i ja danas imamo dvoje dece, delom je i Vojinov uticaj. Govorio nam je da želi da ima brata ili sestru, kao većina njegovih drugara iz vrtića. Ali, kada je to što je želeo počelo i da se dešava, bio je malo zatečen.

Naravno da sam ga pripremala za velike promene koje predstoje: polazak u prvi razred, skorašnji dolazak bebe... Rekla sam mu da neću više moći da mu mnogo pomažem, da će školske obaveze morati sam da završava.

Pred Minjino kupanje, čim bismo sa kadicom ušli u sobu, Vojin je počinjao da priređuje svoje male predstave samo da bi skrenuo pažnju na sebe

Međutim, tog leta pred školu sam više nego ikada bila uz njega. Išli smo na izlete, na bazen, aktivno se provodili. Htela sam da do poslednjeg trenutka Vojin učestvuje u svemu, a ne da ga Minjinim rođenjem dovedem pred svršen čin. Ipak, spavao je kada sam se usred noći "iskrala" u porodilište. Ali, za samo dan ipo je došao po nas dve sa tatom (bio je raniji otpust zbog gripa). Bio je zbunjen što više nema maminog stomaka, pa mi je bojažljivo prišao. A kada je sestra donela bebu, Vojin je bio u šoku!

Zajedno sa tatom, Vojin je učestvovao u zabavi povodom Minjinog rođenja. I njemu su, kao i Vladanu, naši prijatelji tim povodom pocepali majicu! Sa tatom je uredio i kutak za Minju, ali se teško privikavao na bebu u kući. Jednom mi je, čak, rekao: "Bilo nam je lepše bez Minje!". Sa bebom je cela porodica funkcionisala sasvim drugačije, i ništa više nije bilo kao pre. Minju sam dojila, pa nije bilo šanse da sa Vojinom kao nekada izađem na par sati, što je i meni teško padalo. Svoju zbunjenost očiglednim promenama, Vojin je izrazio pitanjem: "A što se sve promenilo?".

Pred Minjino kupanje, čim bismo sa kadicom ušli u sobu, Vojin je počinjao da priređuje svoje male predstave. Peo se na krevet i svlačio, pravio kolutove, špagu, dubio na glavi, izvodio razne vratolomije. Šta sve nije radio samo da bi na sebe skrenuo pažnju! Međutim, pre par meseci je počeo da se igra sa sestrom. Priznao mi je da je voli više od mene.

Biljana Tegeltija Bojanić i deca Vojin i Minja

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.