Maturanti sada završavaju svoje srednjoškolsko obrazovanje, prave proslave, mature, opraštaju se sa profesorima i drugarima i spremaju se za fakultet i prijemni ispit. Takvo iskustvo ovog proleća i leta ima jedna devojka iz Rusije koja je visoka 80 cm. Mnogi lekari su mislili da neće preživeti, a ona danas ima 17 godina, sprema se za fakultet, ide kroz život nasmejano i ima velike planove i snove.

Polina Skorik rođena je 8. avgusta 2005. godine - visine od 42 centimetra, težine 2 600 grama. U početku, lekari nisu primetili neobičnosti u razvoju devojčice: svi su je samo ljubazno zvali "beba", ali je ubrzo postalo jasno da ima ozbiljnih zdravstvenih problema. Glavna zamka je bila u tome što niko od stručnjaka nije mogao da shvati šta nije u redu sa Polinom.

U početku je mama Natalija, sa bebom u naručju, obišla skoro sve lokalne klinike, ali nikada nije dobila odgovor na pitanje šta se dešava sa Polinom i šta dalje. Umesto reči utehe ili jasne dijagnoze, najčešće je slušala banalne horor priče. Jednog dana, lekar na prijemu otvorio je medicinsku zbirku i pokazao već očajnoj majci sliku sa nekom vrstom "nakaze". Jedva je suzdržala suze, ali je shvatila da neće odustati.

Usledio je ultrazvuk, testovi, pregledi i stalni odlasci u medicinske centre u Moskvi. Lekari su redovno i nesigurno izgovarali užasne dijagnoze, uključujući onkološke. nakon mnogo lutanja, porodica je otišla u dečji ortopedski institut u Sankt Peterburgu. Stručnjaci su se dugo konsultovali sa stranim kolegama i na kraju ipak došli do dijagnoze - anauksetična displazija. U Rusiji, osim Poline, nikome nikada nije postavljena takva dijagnoza, a samo nekoliko ljudi u svetu pati od nje. Ljudima koji imaju ovu bolest praktično ne rastu kosti.

Još kao beba Polina je prošla nekoliko teških operacija - na zglobovima kuka i kolenima. Provela je mnogo meseci u gipsu i često je plakala od bola, ali ipak je odrasla kao devojčica koja ume da se raduje i sanja.

Lekari nisu mogli da naprave nikakav konkretan plan lečenja za bebu. Zbog činjenice da je bolest veoma retka i neistražena, bilo je nemoguće predvideti kako će određeni lekovi uticati na njen tok. Jedino što su lekari preporučili roditeljima devojčice da se bave njenim fizičkim razvojem kako Polina ne bi ostala prikovana za krevet. Devojčica je teško napravila svoje prve korake, ali nije odustajala, a onda je krenula u vrtić, a kasnije u školu.

"Nismo ni na listama retkih bolesti. Okružni službenici znaju za našu devojku, ali... Želimo da budemo uvršteni na listu ljudi sa retkim bolestima. Na kraju krajeva, slučajevi anauksetičke displazije su jedan na 140 miliona, ali ne možemo postići da budemo uključeni u ovu listu. Postoji samo jedan odgovor - bolest je veoma retka, a u Rusiji se sa njom nisu susreli." - govorila je Polinina majka.

Kako bi skrenula pažnju na problem, majka je počela da vodi svoju ćerku u razne emisije. Tako je cela zemlja saznala za Polinu: počeli su je zvati "Kurska Palčica". Ova strategija je imala svoje prednosti: brižni ljudi su odmah počeli da pomažu porodici. A kada je devojčica postala malo starija, čak je bila pozvana da glumi u filmovima. Godine 2019. igrala je ulogu u TV seriji "Dr Rihter - 3" i bila je oduševljena! Polina se uopšte nije plašila tuđe pažnje: još kao dete, počela je da govori rođacima da će jednog dana definitivno postati model, ali je onda napustila ovu ideju i odlučila da želi da postane glumica.

Uprkos strahovima njenih roditelja, sada zaista živi ispunjeno, a skoro svi oko nje sa razumevanjem se odnose prema njenoj dijagnozi. Na primer, kada je Polina završila osnovnu školu, njenom razredu je dodeljena posebna učionica tako da devojčica nije morala da hoda između spratova. U teškim situacijama prijatelji su uvek pritekli u pomoć devojčici, a njena majka je za nju svakodnevno nosila težak ranac sa udžbenicima.

Sada Polina studira menadžment, ali planira da paralelno studira glumu jer ima veliku želju da se vrati na male ekrane. Ona ne krije da je po prirodi kreativna osoba: voli da peva, pleše, čita modne časopise, crta i ne želi da propusti nijednu priliku u ovom životu.

Izvor: Yumama