Roditelji su oduvek znali da, ako njihova deca kasne sa govorom, imaju veću verovatnoću da će imati temper tantrum. Ima smisla, na kraju krajeva.

Ovi mali ljudi uče da komuniciraju i očajnički pokušavaju reći svoje želje, potrebe i još mnogo toga. Dakle, ne mogu komunicirati i zato nastaju frustracije. Roditelji kasnog progovorača doživeli su takvo ponašanje, ali nikada nije bilo istraživanja koje bi to potvrdilo - sve do sada. 

Novo istraživanje Univerziteta Nortvestern otkrilo je da deca uzrasta od dve godine koja imaju manje od 50 reči u vokabularu imaju dvostruko veću šansu da će imati jače i češće napade besa (dete zadržava dah i lupa glavom). Zašto je to važno i što u vezi s tim možemo učiniti? 

Povezane vestiŽivot i vaspitanje'Da si mu poklonio dovoljno pažnje, do toga ne bi ni došlo': Dr Svetomir Bojanin o izlivima besa kod dece

Prethodna istraživanja istog Univerziteta, koje je vodila dr Lauri Vaksčlag, otkrila su da određene vrste čestih ili jakih tantruma mogu ukazivati na rizik za kasnije mentalne zdravstvene probleme poput anksioznosti, depresije i poremećaja ponašanja. Rana intervencija presudna je za kasne progovorače, jer će oko 40 posto njih imati trajne jezičke probleme koji mogu uticati na njihovo akademsko obrazovanje.  Kako je rekla dr Elizabet Norton, glavna voditeljka istraživanja, ovi podaci mogu samo pokazati da postoji povezanost između kasnih progovorača i njihovog ponašanja.

Povezane vestiRazvoj detetaKazna, ignorisanje ili podrška: Kako reagovati na napade besa kod dece?

Međutim, na Nortvestern univerzitetu sprovode longitudinalnu studiju "Kada se treba zabrinuti", gde prate stotine dece koja imaju problema sa tantrumima ili razdražljivim ponašanjem, jezičkim kašnjenjem, oboje ili ni jedno ni drugo.  Moglo bi se dogoditi i da postoje genetski ili činioci okoline zbog kojih neka deca imaju veću verovatnoću za tantrume i jezičke probleme, jer čak i kod dece školskog uzrasta vidimo da se ova dva problema događaju zajedno mnogo češće nego što bismo to očekivali.

Šta roditelji mogu učiniti? Dakle, ako ste roditelji kasnijeg progovorača, nemojte se plašiti savetovanja sa pedijatrom. Norton kaže: "Pedijatar može uraditi ispitivanja kako bi isključio stanja poput gubitka sluha ili autizam, koji mogu objasniti kašnjenje u govoru." Ono što roditelji mogu uraditi jeste  pokušati djetetu obogatiti vokabular. Drugim riječima, puno, puno razgovarajte i pružite mu bogati vokabular. Na primjer, ako dijete pokaže svoju omiljenu igračku pingvina i kaže "to!", roditelj može podići igračku i reći i"Pingvin skače!".   I za kraj, samo razgovarajte sa svojim djetetom. Slijedite njihove poteze i budite strpljivi koliko god možete - jer su vaše frustracije vjerojatno fragment onoga što tvoje malo dijete može osjećati.

Zapratite nas i na Instagramu!