Svako dete zaslužuje ljuljašku, odnosno - svako dete zaslužuje barem dve ljuljaške - za sebe i svog drugara. Zato ako imate dvorište i planirate da postavite ljuljašku za svoje dete, ne zaboravite da je u paru uvek slađe. Zapravo, ne samo slađe - kažu stručnjaci - u paru je bolje jer će tako deca, kroz igru, naučiti svašta. Prvenstveno - kako da budu kooperativnija, kako bolje da sarađuju i budu bolji timski igrači. I sve to zbog para ljuljaški. 

Do tog zaključka su došli i stručnjaci sa Univeziteta u Vošingtonu.

Naime - nema klinca koji ne voli da se ljulja, to nam je svima jasno, ali manje je poznato da upravo ljuljaške imaju puno važniju ulogu u razvoju dece od običnih penjalica i tobogana. I to zbog ritmičkih, sinhronizovanih pokreta koje dete mora da nauči da bi znalo da se ljulja, te da bi naknadno moglo u paru, uporedo s drugom decom, da uživa u toj igri u kojoj zapravo nesvesno uče. 

U studiji je to pojašnjeno time da deca kada se ljuljaju jedno pored drugog, pokušavaju da uhvate pokret, pokušavaju da se sinhronizuju s drugim detetom i samim tim i jedno i drugo dete zapravo budi u sebi onaj osećaj zajedništva. Na taj način nastaje jedna nevidljiva veza, čak i ako se u životu nisu nikada videli. I tako ne samo da deca počinju da gaje neke osećaje prema tom drugom nepoznatom detetu, ona time zapravo uče da se lakše poistovete s drugima, brže otkrivaju njihove zajedničke tačke  i tako lakše ohrabruju sami sebe na saradnju s drugima, a sve to vodi i puno lakšem rešavanju problema u budućim zadacima, posebno kada će im trebati dodatna ruka, ili je potrebno obratiti se nekome za pomoć.