«Ružičasta kuga» je zarazila milione devojčica, koje više ne mogu da smisle nijednu boju koja nije u rasponu od bebi-roze preko lila, do ljubičaste.

Sju Palmer, autorka knjige Toksično detinjstvo, upozorava da «potpuna opsesija» devojčica roze bojom ugrožava njihov razvoj, sprečavajući ih da sebe vide u bilo kojoj drugoj ulozi osim uloge «princeze».

- Vrlo sam zabrinuta zbog toga. Ne možete da pronađete devojčicu stariju od tri godine koja nije opsednuta tom bojom. Roze se uvlači pod kožu u vrlo ranom uzrastu i ozbiljno utiče na mogućnost izbora i odlučivanje devojčica.

«Čini se da čovek ne može više ništa da pronađe za devojčice u prodavnicama a da nije roze boje - bilo da je u pitanju odeća, igračke ili knjige», žale se roditelji na brojnim Internet forumima. «Jedine opcije koje postoje su barbi-roze za devojčice i superheroji za dečake, između nema ničega!». «Neverovatno je koliko su igračke postale seksističke». «Koliko god se mi, roditelji, trudili da je izbegnemo, roze boja se tako vešto infiltrira da se na kraju potpuno naviknemo na nju», ređaju se ispovesti «žrtava» ružičaste invazije. 

Ljubav upisana u gene

Naučnici imaju podeljena mišljenja po pitanju razloga velike naklonjenosti devojčica roze boji. Jedni ističu da je u pitanju uticaj društvenih normi, kao i činjenice da su devojčice «opkoljene» roze bojom od trenutka kada im roditelji obuku prvu roze benkicu i prvi put ih polože u roze posteljinu, pokrivši ih roze ćebencetom. Takođe, u pitanju je i identifikacija sa sopstvenim polom - deca postaju svesna svog pola oko druge godine, a potreba za pripadanjem je važna  prirodna faza psihološkog razvoja. Jedan od najlakših načina za to jeste upravo usvajanje boje koja simboliše tu pripadnost.

Međutim, drugi naučnici smatraju da je ljubav prema ružičastim nijansama zapravo urođena ženskom polu, potkrepljujući to mišljenje rezultatima istraživanja -sprovedenim na devojčicama i ženama najrazličitijih kulturnih podneblja.

Polne razlike u izboru boja

Na Univerzitetu Njukastl, nedavno je sprovedena jedna neurološka studija. Ispitanicima su pokazivane brojne kombinacije boja, a oni su morali «u deliću sekunde» da odlučuju o tome koja im se najviše dopada. Dok su muškarci pretežno birali boje iz plavog spektra, žene su mahom birale crvenkaste i ružičaste nijanse. «Očekivali smo da ćemo pronaći polne razlike u preferencijama, ali smo se iznenadili kada smo otkrili koliko su one velike», izjavila je Ania Harlbert, profesorka neuronauke i jedan od autora studije. Naučnici su zaključili da je naklonost žena prema ovim bojama zapravo evolutivno prilagođavanje - dok su muškarci hiljadama godina lovili, žene su skupljale različite plodove, najčešće crvenkaste boje. Vremenom su one žene koje su se odlikovale boljom sposobnošću prepoznavanja i uočavanja ovih nijansi - počele da dominiraju. Jedno ranije istraživanje takođe ide u prilog ovoj teoriji. Ono je pokazalo da žene vide crvene nijanse bolje nego ostale boje.

Roze - boja muževnosti

Koliko duboko u prošlost zaista seže današnja podela boja među polovima? Jesu li devojčice oduvek obožavale sve što je roze? Zapravo, izgleda da je ova podela boja na ženske i muške prevashodno tekovina dvadesetog veka. Međutim, ne tako davno, stavovi o bojama i polovima su bili sasvim drugačiji.

Istorija kaže da su do početka dvadesetog veka deca oba pola oblačena isključivo u belu boju, a haljinice su bile glavni odevni predmet i za male devojčice i za dečake. A onda, kada su dvadesetih godina dvadesetog veka boje prvi put počele da ulaze u dečju garderobu, za dečake je bila «predviđena» baš roze boja, kao bleđa nijansa crvene, koja je smatrana jarkom i muževnom bojom. Sa druge strane, devojčicama je bila namenjena «nežna» i «delikatna» plava boja, boja čistote Device Marije. Američke novine iz 1914. godine ovako savetuju roditelje: «Ukoliko biste želeli da u odeću vaših mališana unesete malo boje, poštujte društvene običaje i koristite roze za dečake i plavo za devojčice». I Diznijeva Pepeljuga, jedna od najranijih crtanih junakinja, obučena je u nežno plavu haljinu.

A onda - roze eksplozija

Šta je i kada tačno dovelo do promene konvencija, danas nije poznato, ali se zna da je u vreme Drugog svetskog rata roze boja uveliko počela da se vezuje za ženstvenost. To, recimo, može da se vidi iz podatka da su u vreme nacističke Nemačke homoseksualci obeležavani trakama roze boje. Postoji i teorija po kojoj je upravo to i razlog zbog koga roze boja više nije važila za boju muževnosti.

Međutim, sve do kraja dvadesetog i početka dvadeset i prvog veka, iako je važila za boju ženstvenosti, roze boja nije imala previše uticaja na devojčice, njihovu odeću i igračke. One su se oblačile u najrazličitije boje, i često nisu imale nijedan roze odevni predmet, smatrajući često tu boju suviše «bebastom». Roze «eksplozija» je nastupila dosta kasno, i dosta naglo. Za nepunu deceniju, praktično je zbrisala ostale boje iz plakara devojčica.

Crna kao novi trend

Ipak, čini se da sve veći otpor roditelja i društva prema stereotipnoj roze boji polako dovodi do promena u razmišnjanju industrije proizvoda za decu. Kompanija Mothercare je nedavno u svoju kolekciju odeće za devojčice ubacila i nekoliko haljina i odelaca u crnoj boji. Prema rečima autorke kolekcije, crna je koliko šik, toliko i praktična - fleke sa kojima se roditelji večito bore, na crnoj odeći se ne vide. Jednog dana, ne tako dalekog, da li će crna boja možda postati «nova roze»?

Prerastanje roze faze

Ipak, nisu svi toliko zabrinuti zbog sveprisutnosti roze boje. Preterano «izlaganje» devojčica roze boji ne može da ima trajne posledice po njihovu psihu, zato što nije u pitanju biološki, već spoljašnji faktor, smatra Majkl Gjurijen, američki terapeut i socijalni filozof. Opsednutost roze bojom nestaje onog trenutka kada devojčice prerastu tu fazu i kada se se promene spoljašnji uticaji. Sa druge strane, proizvođači uzimaju u obzir činjenicu da su devojčice «svesnije» boja nego dečaci - one koriste više boja dok crtaju, i ranije nauče da ih imenuju - pa je i razumljivo što se proizvodi za devojčice više oslanjaju na efekat boje.

Jovana Papan