Iz Irske nam stiže jedna interesantna knjiga koja će zaseniti mališane. Ketrin Dojl je napisala magičnu priču o avanturi i hrabrosti. Pratimo dečaka u borbi protiv mračnih sila koje se bude, a jedini način da se suprotstavi i sačuva svoje najmilije jeste da se suoči sa sopstvenim strahovima. Magija je ta koja će probuditi sve sukobe iz prošlosti, te dovesti dečaka u razne avanture na jednom ostrvu. 

Fion Bojl stupio je na ostrvo Aranmor u Irskoj, a tlo je počelo da podrhtava. Majka se razbolela, ili se, zapravo, nikad nije ni oporavila od smrti muža. Ni Fion ni Tara ne žele da budu tu, u dedinoj kući koja budi ljubopitljivost. Sveće su posvuda. I sveće, ispostaviće se, igraju važnu ulogu u njihovim životima. Pramenovi dima svake zapaljene sveće put su u neko drugo vreme, buduće ili bivše, u događaje koji su se desili ili tek treba da se dogode. Fionov deda je Čuvar Oluje na Aranmoru. Upravlja olujama i čuva ostrvo od mračnih sila iz davne prošlosti. Fionovim dolaskom, tama počinje da se budi, a Fion mora da se suoči sa sopstvenim strahovima i da zaštiti one koje voli najviše. Jedanput u svakoj generaciji bira se novi Čuvar oluje, neko ko će posedovati njene moći i čuvati ih od neprijatelja. 

Došlo je vreme da Fionov ekscentrični i tajanstveni deda odstupi.

Tara provodi mnogo vremena sa dečakom kog Fion ne voli, i sa njim je u potrazi sa pećinom koja ispunjava želje. Ali samo jednu želju po generaciji. Fion je u potrazi za tom istom pećinom i za sopstvenom željom. Njihova povezanost raste sa protokom vremena i događaja.

Veza između Fiona i njegovog dede je vrlo dirljiva, puna radosti i ljubavi, ali nije takva bila od samog početka. Fion želi da čuje porodične priče od dede, one koje obuhvataju njegovog oca, koji je poginuo kao junak pre njegovog rođenja. To je sve što zna o njemu. I uz pomoć sveća želi da ga upozna. Hoće li uspeti?

Ostrvo samo lik je za sebe u romanu. Živopisnih opisa, puno skrivenih lepota, ostrvo ima sopstvenu ličnost i pozdravlja Fiona, začikujući ga. Opisi vremena, oluja, oblaka i mirisa toliko su živi da dozvoljavaju čitaocu da postane stanovnik ostrva i miriše morski vazduh, sluša udaljenu potmulu grmljavinu i stoji u luci sa Fionom.

Ostrvo Čuvara oluja doživljava se kao priča iz starih vremena, prepuna misterija i magije, porodičnih veza, ispričana uz vatru neke vetrovite noći. Priča o Fionu, njegovom dedi i njegovom ocu ima moć da čitaocu ogoli osećanja, sloj po sloj, da slomi srce, i zatim ga ponovo sastavi, osvetlivši ga iznutra.