Poznata manekenka Krisi Tigan trenutno krasi naslovnu stranu “Glamur“ magazina, a u intervjuu za isti je otkrila da je nakon rođenja ćerkice Lune patila od postporođajne depresije.

Iako Krisi izgledao kao da je u njenom životu sve savršeno, ona je otkrila da je dugo vodila bitku iza očiju javnosti sa postporođajnom depresijom. 

Iako ona napominje da se oseća "privilegovanom" što ima sve što joj je potrebno i svesna je da mnoge druge majke koje se suočavaju sa PPD nemaju takve uslove, stoga je napisala otvoreno pismo svim ženama: 

"Postporođajna depresija ne diskriminiše. Nisam mogla da je kontrolišem. I to je deo razloga zašto mi je toliko mnogo trebalo da o tome progovorim: osetila sam se sebično, uvrnuto kada sam rekla naglas sa čime se borim. I dalje se borim sa tim ponekad."

"Sada govorim javno jer želim da ljudi znaju da to može da se desi svima, a ja ne želim da se iko oseti posramljeno ili usamljeno. Takođe, nisam želela da se pretvaram da znam sve o ovom stanju, jer može da bude različito za svakoga. Ali jedna stvar koju znam je da je lakše pričati otvoreno o tome. Pomaže. Ovo je postalo moje otvoreno pismo”, napisala je i dodala kako je bilo kada se vratila na snimanje emisije “Lip Sync Battle” – “Ustajanje iz kreveta i kretanje na set bilo je bolno. Krsta su me probadala, ramena, pa čak i zglobovi su me boleli. Nisam imala apetit. Mogla sam da izdržim dva dana bez hrane, a znate koliko je hrana meni važna. Jedna stvar koja me je baš pogodila je ta da sam bila veoma loša sa ljudima. Sedela bih u garderobi, sređivala kosu i šminku i neko iz ekipe bi zakucao i pitao: Krisi, da li znaš reči ove pesme?' I ja bih poludela. Ili 'Krisi, da li želiš mačje uši, ili ove panda šape?' I ja bih rekla: 'Šta god hoćete. Nije me briga'. I oni bi otišli. Oči bi mi se nadule i briznula bih u plač. Nisam mogla da shvatim zašto sam toliko nesrećna. Krivila sam za to umor i moguće prevazilaženje uloge: 'Možda više nisam tako šaljiva osoba. Možda treba da budem mama’". 

Manekenka kaže da se često zatvarala u kuću i nije želela da se druži sa ljudima. 

"Kada nisam bila u studiju, nikad nisam izlazila iz kuće. Mislim nikad. Čak ni provirila. Provodila bih dane u istoj tački na kauču. Džon bi spavao na kauču sa mnom, nekada i četiri noći zaredom. Pre praznika otišla sam kod svog lekara po dijagnozu. Džon je sedeo pored mene. Pogledala sam svog lekara i oči su mi se napunile suzama jer sam bila umorna od bola. Od spavanja na kauču. Od neuživanja u životu. Dobila sam dijagnozu: postporođajna depresija i anksioznost. Volim Džona i Lunu više od bilo čega, i Džon i ja se nadamo da ćemo dati Luni braću i sestre. Depresija to nije promenila", zaključila je hrabra manekenka.