Kada je u pitanju definicija anksioznosti, trenutno čak i u nauci postoji neka vrsta pojmovne zbrke i nepreciznosti. Šta je, zapravo, anksioznost, kako se prepoznaje i leči, i zašto se javlja u trudnoći, objasnila nam je psiholog Olivera Sekulić-Bartoš.

- Za razliku od realnih strahova, koji su normalna reakcija svakog čoveka u opasnim situacijama, postoje i nerealni strahovi, koji se prepoznaju kao strepnja od nečeg što bi možda moglo da se desi, a da pritom nismo ni sigurni da će se to „nešto“ uopšte dogoditi.

PRAKTIČNI SAVETI● Tehnike opuštanja, to jest dubokog disanja mogu da budu od velike pomoći. Da biste izveli ovu vežbu, lezite na pod ili udobno sedite. Stavite jednu ruku na grudi, a drugu na stomak. Polako udišite i izdišite, 12 do 15 puta u minutu. ● Slušanje muzike može da doprinese opuštanju.● Razgovarajte sa ljudima koji vam prijaju - prijateljima, psihologom, duhovnikom...● Izbegavajte stimulanse koji podstiču anksioznost, kao što je kofein (kafa, gazirani napici) i, naravno, cigarete i alkohol.

-Dakle, anksioznost je osećanje koje podrazumeva negativan afekat u vezi sa situacijama koje osoba procenjuje kao ugrožavajuće. Kada se osećamo anksiozno, primećujemo da smo napeti, uzbuđeni, uznemireni, imamo doživljaj bespomoćnosti, pažnja nam je površna i isprekidana, koncentracija slaba, teško se usmeravamo na zadatak, intenzivno brinemo promišljajući o mogućim rešenjima problema koje predviđamo... U telu primećujemo promene slične onim kada se uplašimo: srce brže kuca, disanje je plitko i ubrzano, preznojavamo se, dlanovi se ohlade, krvni pritisak skače...

- Ovako gledano, kao normalno osećanje, anksioznost je slabijeg intenziteta, kraćeg trajanja, ređe se javlja i, premda se doživljava kao neprijatno, u suštini ne remeti svakodnevno funkcionisanje osobe u porodičnom, radnom i socijalnom okruženju. Ipak, anksioznost može da bude i poremećaj. Zapravo se radi o grupi poremećaja, u koje spadaju panični poremećaj, fobije, generalizovani anksiozni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj i opsesivno-kompulzivni poremećaj. Simptomi anksioznog poremećaja ometaju svakodnevni život, a osoba ima doživljaj intenzivne patnje. Ona ne može sama da proceni da li je reč o normalnom osećanju ili o poremećaju, pa je veoma važno da potraži savet stručnog lica.

Zašto se anksioznost javlja u trudnoći?

- Tokom trudnoće, telo prolazi kroz čitav niz hormonskih promena. Žena u drugom stanju oseća razne telesne tegobe i bolove koje nije osećala nikada ranije. Sama po sebi, trudnoća predstavlja stresogeni momenat za organizam, i shodno tome zahteva adaptaciju. Fizička i fiziološka previranja mogu da budu okidač različitih emocionalnih reakcija, od kojih anksioznost i depresija mogu da se jave kod gotovo svake treće žene.

Veoma je važno razlikovati anksioznost i uobičajenu brigu za svoje i zdravlje bebe, od patološke anksioznosti ili anksioznih poremećaja. Normalno je da žena, naročito ona koja je prvi put u drugom stanju, postavlja sebi čitav niz pitanja: „Da li će trudnoća biti u redu? Kako će proći porođaj? Da li će beba biti zdrava? Kakva ću biti majka, da li ću se snaći u toj ulozi?“. Konstruktivni odgovori na ova pitanja najčešće dovode do konstruktivne brige i zdrave zainteresovanosti za predstojeću razvojnu fazu u životu žene. Nekonstruktivni, koji sadrže različita katastrofična predviđanja i preplavljivanja najcrnjim idejama o trudnoći, porođaju i zdravlju novorođenčeta, kao i netolerancija neizvesnosti koju ovaj period podrazumeva - dovode do nezdravih, negativnih emocionalnih reakcija, najčešće anksioznosti i panike. One predstavljaju, iako neprijatnu, potpuno prirodnu i normalnu posledicu navedenog načina razmišljanja. Kada je u pitanju anksiozni poremećaj, iskustva iz prakse ukazuju da, nažalost, kod nekih žena može da se razvije tokom trudnoće. Zašto - još uvek je nejasno, naročito ako se ima u vidu da se tada povećava nivo hormona oksitocina i prolaktina, koji na neki način štite ženu od preterane reakcije na stres.

Da li ovo stanje može da utiče na razvoj bebe?

- Istraživanja su pokazala da umereni nivo stresa ne utiče negativno na razvoj bebe. Enzim u posteljici ne dozvoljava da prevelika količina kortizola dođe do nje. Ključna reč je - optimalno. Ukoliko mama nastoji da poštuje svoje drugo stanje, ali ne izbegava uključenost u život i obaveze koje je imala pre trudnoće, biće izložena količini stresa koja doprinosi kvalitetnijem prenatalnom razvoju mentalnih i motornih funkcija bebe. Ipak, fizički, mentalno i emocionalno naporni dani, naročito na poslu, a zatim i nedostatak podrške u kući, forsirano bavljenje svim poslovima kojima se žena bavila pre trudnoće - ostaviće negativan trag na njoj.

● Provodite što više vremena na svežem vazduhu, šetajte, radite lagane vežbe joge i pilatesa - u konsultaciji sa ginekologom, čitajte knjige koje vam prijaju, informišite se o trudnoći i porođaju, i obavezno idite u školicu za trudnice, ukoliko postoji u mestu vašeg stanovanja.

Takođe, neki iz spektra anksioznih poremećaja: hronična strepnja, opsesije, kompulzije, panični napadi - mogu da ostave trag na razvoj bebe i sâm porođaj. Podaci govore u pravcu moguće veze između takve dijagnoze i prevremenog porođaja. To bi značilo da trudnice koje imaju anksiozni poremećaj spadaju u rizičnu grupu, o čemu ginekolog treba da bude informisan, kako bi preduzeo odgovarajuće mere - ne samo oko porođaja, nego i praćenja trudnoće. Što se bebe tiče, ispitivanja ukazuju na to da anksiozne mame češće (ne nužno) imaju razdražljivu, impulsivnu i „tešku“ decu, koja se teže prilagođavaju, sklonu emocionalnim i bihejvioralnim poteškoćama - kako u predškolskom uzrastu, tako i u periodu puberteta.

Kome trudnica da se obrati kada prepozna simptome?

- Redosled je obično: ginekolog, psihijatar, psihoterapeut. Trudnice se ponekad „samodijagnostikuju“, služeći se podacima sa interneta. Međutim, taj postupak je iz više razloga pogrešan, pa je preporučljivo ispoštovati navedeni redosled. Najpre treba odbaciti telesne uzroke emocionalnih previranja i, ako ih ima, lečiti najpre njih na odgovarajući način. Ako lekari nakon ispitivanja utvrde da je žena fizički dobro, uputiće je na psihoterapiju, što je gotovo uvek najbolja opcija. Ukoliko buduća mama već ima dijagnozu koju je postavio psihijatar, i istoriju korišćenja lekova, na prve signale ponovnog aktiviranja simptoma anksioznosti treba odmah da se javi psihijatru i sa njim dogovori oko daljeg tretmana.

Da li je psihoterapija najbolja opcija za tretman anksioznosti?

- Najčešće jeste. Ima slučajeva kada je gotovo neophodno ili efikasnije krenuti sa medikamentima, a zatim uključiti psihoterapiju. Rezultati ispitivanja efekata različitih vrsta psihoterapije ukazuju na to da kognitivno-bihejvioralna terapija daje najbolje i najdugoročnije rezultate kod anksioznosti i anksioznih poremećaja. Kada je reč o trudnoći, kao najveća dobrobit psihoterapije jeste izbegavanje korišćenja medikamenata - koji mogu negativno uticati na bebu, ne samo tokom trudnoće, nego i za vreme dojenja.

Kada je neophodo uvođenje lekova i koliko su oni bezbedni u trudnoći?

- O neophodnosti uvođenja farmakoterapije odlučuju psihijatar i pacijent. Psiholozi i psihoterapeuti obično „navijaju“ da do toga ne dođe... ali, nažalost, nekad nema izbora nego da se pomogne „hemijom“. Većina psihijatara izbegava da ordinira lekove kada je žena trudna, a dobar deo njih učestvuje u pripremi buduće mame tako što lagano isključuje lekove, podstičući ih da izdrže simptome, jer smatraju da veći rizik predstavljaju potencijalne posledice leka nego simptomi anksioznosti. Međutim, događa se i obrnuto.

● Izbegavajte proste ugljene hidrate (šećer), koji vam obezbeđuju kratkotrajne zalihe energije, a opredelite se za složene ugljene hidrate (integralne žitarice) koji održavaju ujednačen nivo šećera u krvi. 

-Ozbiljni, prolongirani simptomi anksioznog poremećaja, naročito ako su kombinovani sa depresijom, mogu da ugroze i mamu i bebu. Tada se pribegava „manjem zlu“, pa se uvode medikamenti, obično iz porodice antidepresanata i anksiolitika. U tom slučaju je veoma važno da se trudnica detaljno informiše o dejstvima i posledicama medikoterapije koja joj je preporučena, i da još jednom razmisli da li će krenuti tim putem ili ne.

Da li se može dogoditi da anksioznost koja se prvi put javila tokom trudnoće, spontano nestane nakon porođaja?

- Može, ali tu ne govorimo o samoisceljenju... jer, pre svega, anksioznost nije nikakva bolest. Govorimo o tome da ljudi spontano, bez pomoći psihijatra ili psihoterapeuta - kroz učenje, informisanje, promišljanje... dođu na ideju da je njihovo pogrešno interpretiranje stvarnosti uzrok bojazni i strepnje. Kada to uvide i počnu da menjaju svoj sistem uverenja, odnosno vrednovanje sebe, drugih, života... ka zdravom i racionalnom, prestaće da stvaraju sebi osećanje anksioznosti ili neopravdanih strahovanja. Međutim, iako je moguće, iskustvo pokazuje da se to dešava veoma, veoma retko. Kada se žena porodi, tokom prve godine dolazi do stabilizacije organizma, hormoni prestaju da divljaju, i žena ima utisak da se, iako iscrpljena usled novostečenih obaveza, vraća u normalu, odnosno prepoznaje da sve više liči na sebe pre trudnoće. Zapravo, sa porođajem se gubi neizvesnost, mnoga pitanja dobiju odgovor, a okidači strahova i strepnji nestaju, pa nestaju i emocionalne reakcije na te okidače. Kod anksioznih poremećaja to nije slučaj. 

Tekst: Sandra Živanović