Hipotireoidizam ili smanjena aktivnost štitaste žlezde, u smislu nedovoljne proizvodnje hormona tiroksina, može da ima značajne posledice po zdravlje.

Kod svih ljudi u čijoj porodici neko ima poremećaj rada štitaste žlezde, povišen holesterol, reumatoidni artritis, dijabetes ili određenu autoimunu bolest - postoji predispozicija (sklonost) ka oboljevanju od smanjene funkcije štitnjače.

Koje su posledice smanjenog lučenja štitaste žlezde?

Hormoni štitaste žlezde - tiroksin (T4), odnosno trijodtironin (T3), regulišu: rad srca, varenje, fizički rast i mentalni razvoj. Njihov manjak može da dovede do "neurednog" spavanja, promene apetita, poremećaja težine, telesne temperature, seksualnog života i niza fizičkih, emocionalnih i mentalnih poteškoća.

Koji je najčešći uzrok hipotireoidizma?

Hašimoto tireoiditis (zapaljenje štitaste žlezde) je u osnovi autoimuna bolest, kod koje organizam stvara antitela protiv proteina tireoglobulina (TG) u štitastoj žlezdi, što dovodi do razaranja njenog tkiva. Kao posledica se javlja nedovoljno lučenje hormona, odnosno hipotireoza. Tireoglobulin predstavlja podlogu, to jest protein od koga štitnjača proizvodi svoje hormone.

Koja stanja pogoduju nedovoljnoj funkciji štitaste žlezde?

U prvom redu trudnoća, jer su potrebne veće doze tiroksina. Tada je pojačan metabolizam i produkcija hormona.

Tokom trudnoće dolazi do izmenjenog imunog odgovora. U čemu se to ogleda?

Antitela protiv tireoidne peroksidaze i tireoglobulina postepeno razgrađuju tkivo štitaste žlezde. Tireoidna antitela su prisutna kod deset odsto trudnica u 14. nedelji trudnoće, što je u tesnoj vezi sa porastom pobačaja i povećanim brojem slučajeva disfunkcije štitne žlezde. Inače, njihovo prisustvo i koncentracija može da se otkrije u krvi.

Koji je značaj pojave antitela u ranoj trudnoći?

U trudnoći se češće nego obično javljaju antitela. Što se ranije jave, veća je opasnost da se nakon porođaja rad štitaste žlezde poremeti. Kada se u prvom tromesečju pojave antitela na tireoidnu peroksidazu, postporođajna disfunkcija (PPD) se javlja kod više od 50 odsto porodilja. Ovaj podatak treba imati na umu da bi se na vreme preduzelo adekvatno lečenje.

Kako trudnoća još utiče na rad štitaste žlezde?

Trudnoća utiče na tireoidnu žlezdu tako što dovodi do značajnih promena u metabolizmu joda, kao i proteina koji se vezuju za nju.

Koji su simptomi, odnosno klinički prepoznatljivi znaci bolesti?

Kao i kod ostalih, tako se i kod trudnica javljaju uvećanja štitaste žlezde (gušavost), visoki nivoi antitela protiv tireoglobulina, tireoidne peroksidaze. Odnosno, sve već navedene posledice - koje su tipične za nedovoljnu funkciju tireoidne žlezde.  

Pored uočljivih promena, kako se postavlja definitivna medicinska dijagnoza hipotireoze?

Biopsijom pomoću fine igle, ultrazvučnim pregledom koji će da potvrdi uvećanje štitaste žlezde - koja time želi da nadoknadi svoju smanjenu funkciju, kao i određivanjem hormona u krvi. Ovo važi za trudnice, dok se izvan trudnoće primenjuje i snimanje jodnim kontrastom ili tehnicijumom (scintigrafija). Pošto su oba kontrasta radioaktivna (mada minimalno), trudnicama se te metode ne preporučuju.

Da li dolazi do kolebanja i promena nivoa hormona štitnjače?

U međuvremenu, mogu da nastupe periodi kada dolazi do povećane produkcije hormona - hipertireoidizma, pa ponovnog povratka na smanjenu funkciju, odnosno hipotireoidizam. Ta kolebanja i promene su tipični za Hašimotovu bolest, bez obzira da li je u pitanju trudnoća ili ne.

Kakve su posledice takvih promena u svakodnevnom životu obolelih?

Praktično, to znači da period u kome dominira anksioznost, nesanica, dijareja (proliv) i gubitak telesne težine - može da bude zamenjen preovlađujućom depresijom, zamorom, opstipacijom (zatvorom) i dobijanjem na težini. Istraživanja su pokazala da terapija pacijenata sa normalnim vrednostima TSH (tireostimulišući hormon hipofize) može da zaustavi napredak pomenute bolesti, pa čak i da deluje preventivno, u smislu nastanka hipotireoidizma.

Koji su razlozi za veliki broj neprepoznatih oboljenja štitnjače?

Tome doprinosi neusklađenost u tumačenju normalnih vrednosti TSH. Naime, vrednosti TSH u rasponu od 0,5 do 5,0 mIU/L, do skoro su bile opšteprihvaćene. Međutim, novija istraživanja ukazuju, veoma utemeljeno, da treba prihvatiti vrednosti koje su u rasponu od 0,3 do 3,0 a možda čak i do 2,5 mIU/L. Pitanje koje se logično postavlja je zašto je došlo do promene vrednosti za TSH?

Na osnovu velike studije, u okviru koje je čak 95 odsto testiranih zdravih dobrovoljaca (eutireoidni) imalo vrednosti ovog hormona u rasponu od 0,5 do 2,0 mIU/L. Ako se koriste sadašnje vrednosti, onda pet odsto opšte populacije spada u hipotireoidne, dok se primenom redukovane granice od 3,0 mIU/L dolazi do brojke od oko 20 odsto ljudi koji imaju smanjenu aktivnost štitaste žlezde.

U bliskoj budućnosti se može očekivati da se ove granice spuste na 2,0 mIU/L, iznad koje bi se započelo sa supstitucionom terapijom (dodavanjem hormona). Američko udruženje endokrinologa je već objavilo preporuku da se nove vrednosti kreću od 0,3 do 3,0 mIU/L.

Kada se ispituje funkcija štitnjače kod trudnica?

Ispitivanje funkcije štitaste žlezde treba preduzeti kod svih trudnica koje imaju poremećaj pod nazivom hiperemesis gravidarum (prekomerno povraćanje hrane i tečnosti), ali ne i kod onih koje imaju muku i povremeno povraćaju. Potrebe za tiroksinom se povećavaju u trudnoći, pa tireoidni status mora da se proverava preko nivoa TSH i slobodnog tiroksina - FT4 u toku svakog trimestra.

Kada se ispituju TSH antitela?

TSH receptorska antitela se određuju u 36. nedelji. Na taj način može da se predvidi prolazna neonatalna (novorođenačka) hipertireoza. Neophodno je da se provere čak i kod pacijentkinja koje su prethodno bile pod terapijom tiroksinom.

Kolika je učestalost nedovoljne funkcije štitaste žlezde kod trudnica?

Hipotireoidizam u trudnoći se javlja kod dva i po odsto trudnica. Može da dovede do komplikacija u samoj trudnoći, kao i kod novorođenčeta, ali i da bude uzrok steriliteta. Međutim, procene vrednosti TSH u trudnoći same po sebi nisu dovoljne da bi se pratio hipotireoidizam. Iz tog razloga se praktikuje primena dodatnih testova - kojima se, takođe iz krvi, određuju T4, T3, slobodni trijodtironin - fT3 kojim se meri samo aktivni T3, kao i reverzni T3 - rT3.

Koje su posledice ukoliko se ne leči ova bolest?

Nelečene bolesti štitaste žlezde mogu ozbiljno da ugroze zdravlje. Najčešća stanja koja uzrokuju bolesti štitnjače su: problemi sa težinom, odnosno debljinom, iscrpljenošću, hroničnim umorom, depresijom, anksioznošću, visokim holesterolom, osteoporozom (krtost, lomljivost kostiju), srčanim oboljenjima, moždanim udarima, neplodnošću, spontanim pobačajima i urođenim anomalijama dece. Zabrinjava podatak da postoji veliki broj neprepoznatih oboljenja štitaste žlezde.

Kakve posledice po plod može da izazove nedovoljna funkcija štitnjače u periodu trudnoće?

Tokom poslednjih decenija, mnogi podaci ukazuju da su odgovarajući nivoi hormona štitne žlezde u krvi fetusa presudni u smislu pravilnog razvoja i sazrevanja centralnog i perifernog nervnog sistema. U područjima sa nedostatkom joda, kao i onim sa viškom tog elementa, nizak nivo tiroksina u krvi majke je povezan sa značajnim padom koeficijenta inteligencije (IQ), odnosno sa samim razvojem deteta.

Kako se leči hipotireoza?

Kada se otkrije, hipotireoza se lako leči. To potvrđuje značaj testiranja i blagovremenog otkrivanja bolesti, posebno kod trudnica.

Dr Dragoslav Lekić, spec. ginekolog-akušer