Mnogi naši psihički ili fizički simptomi su posledica prirodne "kompenzacije", što se dešava kada se uhvatimo u koštac sa snažnim osećanjima. Bilo kakvo neadekvatno suočavanje sa stresnom situacijom u životu, posebno u vreme trudnoće, može da izbaci na površinu naše unutrašnje konflikte i da nas dovede do ključnog pitanja o svrsi života. Ako prevlada osećanje bespomoćnosti ili beznadežnosti, to je znak da je nastupila depresija.

Ćudljivo raspoloženje

Trudnoća je doba kada se buduće majke pripremaju za veliku promenu u životu. Očekivanje rođenja deteta, neizvesnost, strah od mogućih komplikacija i nemogućnost da se razreše važni životni problemi, mogu da dovedu do emotivne destabilizacije i depresije. Inače, depresija može da bude reaktivna (reakcija na neku određenu situaciju) ili endogena (unutrašnja), koja je obično podstaknuta nerešenim pitanjima iz ranijeg perioda, ili strahom od promena i novih životnih okolnosti. Često se o ovom problemu nedovoljno govori.

Trudnicama se toleriše "ćudljivo" raspoloženje, a malo toga se čini da im se pomogne. Sa druge strane, većina lekova koje zvanična medicina nudi za suzbijanje simptoma depresije, ima propratne efekte, koji mogu da ugroze zdravlje ploda.

Konvencionalna terapija

Lekari su s pravom veoma oprezni kod prepisivanja lekova trudnicama, jer podaci o delovanju nekih lekova tokom graviditeta nisu dovoljno istraženi, ili su već poznate neželjene posledice koje lek može da ima na plod. Sa druge strane, neke nelečene bolesti mogu da predstavljaju veći rizik i za majku i za bebu, nego što je uzimanje lekova.

Pravi uzroci bolesti su unutrašnjiSokrat je govorio: "... kao što ne treba preduzimati lečenje očiju a da se ne leči i glava, niti lečiti glavu a da se ne leči telo, tako ne treba lečiti telo a da se ne leči i duša. To je, uostalom, i razlog zašto grčki lekari ne shvataju suštinu većeg broja bolesti. Oni zanemaruju celinu o kojoj treba da vode računa. No, ako celina ne valja, teško da će valjati neki njen deo. Jer, sve ono što se događa u telu čoveka, bilo da je dobro ili loše, potiče iz njegove psihe i odatle se reflektuje dalje ...". Platon, 428-347 godina p.n.e.

Stručnjaci upozoravaju da neki lekovi, koji su upotrebljeni još pre trudnoće, mogu da povećaju rizik za hromozomske nepravilnosti ploda. I pre začeća treba voditi računa o medikamentoznoj terapiji oba partnera, jer su tragovi leka nađeni i u spermatozoidima - koji, ako dođu do ženskog genitalnog trakta, mogu da izazovu urođene anomalije.

Prva tri meseca trudnoće, odnosno vreme organogeneze, posebno je rizično za svaku trudnicu. Tada bi trebalo da se posebno povede računa o izlaganju bilo kakvim rizičnim faktorima koji bi mogli da izazovu oštećenja ploda. Opasni lekovi tokom trudnoće su svi oni koji su sastavljeni od molekula koji mogu da prodru kroz posteljicu.

Homeopatski pristup

U javnosti, a i u nekim naučnim krugovima, još uvek vlada neznanje o mehanizmu delovanja homeopatskih lekova, pa im se pripisuje samo placebo efekat. Osnovni zakon homeopatije, kojem i duguje svoje ime, jeste zakon sličnosti, koji potiče još od Hipokrata. On je tvrdio da se «slično leči sličnim», a tek je početkom 19. veka Haneman, nemački lekar i farmaceut, ovu ideju realizovao u praksi. On je razvio osnove homeopatskog sistema lečenja, koje stimuliše celokupni energetski sistem tela.

Dok konvencionalna medicina ublažava simptome materijalnom dozom hemijskih supstanci, koje izazivaju suprotnu reakciju (na primer, lečenje nesanice pilulama za spavanje), homeopatija stimuliše odbrambeni mehanizam energetskim lekovima - koji izazivaju sličnu reakciju (lečenje nesanice homeopatskim lekom koji se pravi od kafe).

Holističko lečenje

Prema homeopatskom stanovištu, "oboljenje" je znak da je nastupilo stanje neravnoteže, da se čovek oseća nelagodno i da je njegova duša ranjiva. Navikli smo na opšteprihvaćen mehanicistički model konvencionalne medicine, koji podrazumeva da je čovek zbir organa, i da brigu o celokupnom zdravlju treba prepustiti skupu usko specijalizovanih stručnjaka iz raznih oblasti.

U homeopatiji se ljudsko biće posmatra kao jedinstveno energetsko polje, koje je organizovano u tri osnovne ravni: mentalno-duhovnoj, emocionalnoj i fizičkoj ravni. Pravilan izbor homeopatskog leka uvek obuhvata celu sliku pacijenta, tako da samo jedan homeopatski lek može da izleči brojne tegobe - od jutarnje mučnine do duboke depresije.

Prirodni lekovi

Prednost homeopatskih lekova je u tome što se koriste preparati pripremljeni od prirodnih supstanci, kao i zbog samog načina njihove pripreme. Veliki broj ponovljenih razređivanja matične tinkture čini lek potpuno bezopasnim u materijalnom smislu. U krajnjem proizvodu više nema molekula početne supstance, tako da su svi homeopatski lekovi netoksični i sigurni za upotrebu - čak i kada su u pitanju trudnice i tek rođene bebe.

Delovanje homeopatskih lekova

Često su uzrok depresije potisnuta osećanja, kao što je ljutnja. Ako ste deprimirani zbog ljutnje koju zadržavate u sebi, može da se desi da nakon uzimanja leka postanete ponovo svesni svoje potisnute srdžbe, da se stara ljutnja ispolji, ali da vam se nakon toga raspoloženje popravi.

Pošto homeopatski lekovi deluju na energetskom nivou, efekat svakog pravilno izabranog leka se ogleda i u osećaju opšteg povećanja nivoa energije, što depresivnim osobama posebno prija. Energetski impuls homeopatskog preparata može da vam pomogne da se oslobodite emocionalne blokade. Samim tim, i ugao vašeg gledanja na tekuće probleme će da se promeni, pa će vam očekivanje porođaja postati pravo zadovoljstvo.

Primer nekih lekova za lečenje depresije

China officinalis - za zlovoljne osobe, čije raspoloženje stalno varira od jake razdražljivosti do depresije.

Cimicifuga - pomaže osobama koje se osećaju kao da su ispod crnog oblaka. Pomaže i kod postporođajnih i premenstrualnih depresija, kao i za lečenje brojnih ginekoloških problema.

Ignatia - za depresiju izazvanu tugom zbog zbog smrti voljene osobe ili gubitka partnera.

Natrium muriaticum - koristi osobama koje tuguju u samoći i ne žele da ih neko teši.

Pulsatilla - za plačljive osobe, koje je lako povrediti. Osećaju jaku usamljenost i imaju potrebu za društvom i tešenjem.

Sepia - vrlo delotvorna kod osoba koje se osećaju poraženo i deprimirano zbog silnih briga.

Bahove cvetne kapi 

Ovu terapiju je uveo poznati britanski psiholog dr Edvard Bah (1886-1936), a zasnovana je na buđenju pozitivnih emocija i duhovnom isceljenju, što je preduslov za dobro fizičko zdravlje. Tokom dugogodišnje lekarske prakse i brojnih eksperimenata, Bah je osmislio 38 cvetnih preparata za uklanjanje energetskih blokada, čime je pomogao pravilnom funkcionisanju tela i duše svojih pacijenata. Bahove kapi sadrže biljne sastojke iz cvetova određenih biljaka, koji stimulišu telo i pokreću mehanizam samoizlečenja.

Dr Bah je ove preparate podelio na sedam grupa, koje pokrivaju sva poznata negativna duševna stanja (strah, nesigurnost, apatiju, malodušnost, napetost, usamljenost i teskobu). Budući da se Bahovi lekovi ne prepisuju za fizičke tegobe, preporučuju se ljudima sa emotivnim problemima, koji mogu da budu uzrok fizičkih simptoma.

Bahove cvetne kapi su netoksične i mogu da se kombinuju sa svim drugim terapijama - od klasičnih farmakoloških lekova, do homeopatskih. Lek se uzima tako da se dve do tri kapi rastvora nakapa u čašu vode ili prirodnog voćnog soka. Ova terapija se pokazala izuzetno blagotvornom u rešavanju mentalno-emotivnih problema i već dugo godina je veoma popularna u svetu.

Tekst priredila Vesna Boškov