Autizam nije bio široko prepoznat sve do 1980-ih, tako da je bezbroj dece sa autizmom pogrešno dijagnostifikovano ili potpuno zanemareno 50-ih, 60-ih i 70-ih. Poslednjih godina, mnogi odrasli su shvatili da imaju ASD tek kada je jednom od njihove dece dijagnostikovana, kako prenosi Variations psychology. Tragedija ove izgubljene generacije je što ove osobe nisu dobile podršku odrastanja za koje sada znamo da drastično poboljšava kvalitet života dece i odraslih sa autizmom.

Dijagnoza može biti lekovita

Danas jedno od 59 dece ima dijagnozu autizma. Nemoguće je proceniti koliko je dece iz prethodnih generacija imalo autizam, ali je ostalo ispod radara. Kao odrasla osoba, dijagnoza može pomoći vašem bližnjem da shvati zašto su mu određene stvari u životu bile teške. Razumevanje ASD-a može povećati njegovo samopouzdanje i osnažiti ga da prihvati svoje jedinstvene darove i osobine. Štaviše, postoje zajednice odraslih sa ASD-om sa kojima se može povezati kako bi izgradio odnose i dobio podršku koju nikada nije imao dok je odrastao.

Ne postoji „tipičan“ autizam

Postoji izreka da ako poznajete jednu osobu sa autizmom, onda poznajete jednu osobu sa autizmom. Ne postoje dve osobe koje imaju identične simptome, a ako vaš tata ima autizam, on će verovatno pokazivati neke simptome, a ne druge. Uobičajeni simptomi uključuju:

  • Problemi sa sklapanjem prijatelja ili „društvena neprilagođenost“
  • Poteškoće u izražavanju emocija
  • Pravljenje nevoljnih zvukova poput pročišćavanja grla ili pevušenja
  • Drže se strogih rutina i uznemire se kada su remećene
  • Imaji ponavljajuće rituale (ponekad se autizam pogrešno dijagnostikuje kao OKP)
  • Nerazvijene motoričke sposobnosti (npr. - loše pisanje ili nespretnost)
  • Fiksiranje na određena interesovanja kao što su sportski tim ili astronomija
  • Imati neverovatno pamćenje
  • Pravljenje iskrenih zapažanja (čak i ako su neprikladna)
  • Biti visoko inteligentan
  • Nesposobnost da razume govor tela
  • Izbegavanje kontakta očima
  • Ne voli glasnu buku ili užurbano okruženje
  • Više vole da se ne dodiruju fizički
  • Govori glasno, a da toga nije svestan
  • Zadiranje u lični prostor drugih bez smisla
  • Preferira društvo dece ili životinja nego ljudi njihovog uzrasta

Niko nije “pogrešan”

Ljudi sa autizmom nisu slomljeni; oni jednostavno ne reaguju na vizuelne i verbalne znakove na isti način kao što to čini mejnstrim društvo. Imati autizam u neurotipičnom svetu je kao da ste ostavljeni u stranoj zemlji sa radikalno drugačijim običajima od onih na koje ste navikli; da, možete se snaći, ali ćete imati problema da se uklopite dok ne naučite kako da komunicirate na način na koji lokalno stanovništvo razume. Zauzvrat, što više društvo uči o ASD, to više škola, poslodavaca i porodica može da podrži uspeh i dobrobit osoba sa autizmom.

Spektar ima svoje prednosti

Mnogi ljudi sa ASD-om odbacuju ideju da autizam treba da se „leči“, već da društvo treba da prihvati jedinstvene darove koje pojedinci sa autizmom donose. Ljudi sa ASD-om imaju tendenciju da budu iskreni, lojalni, neosuđujući, strastveni, inteligentni, nematerijalistički i imaju odličan smisao za humor. Oni takođe imaju tendenciju da bolje žive u sadašnjosti od svojih uvek rasejanih neurotipičnih komšija. Mnogi takođe imaju izvanredne talente koji prevazilaze mogućnosti prosečne osobe.

Razumevanje i pomoć su sve

Ljudi sa nedijagnostikovanim autizmom ceo život pokušavaju da dekodiraju kako da govore i deluju na društveno prihvatljive načine. Ali kada se postavi dijagnoza, mogu se izvršiti prilagođavanja kako bi radni, porodični život mnogo više podržavali način na koji pojedinci sa autizmom razmišljaju i komuniciraju. Uz pomoć kao što su mentori, mirni radni prostori, jasna uputstva, produženi rokovi, dodatne pauze i predvidljivi rasporedi, osobe sa autizmom mogu da pronađu uspeh i ispunjenje u svim aspektima života.

(Yumama/J.D.)

BONUS VIDEO

Simptomi autizam kod dece Tiktok/happy_ville