Hiperaktivnost je poremećaj koji utvrđuju pedijatar i psiholog, koji se ozbiljno tretira i zahteva posebnu pažnju prema detetu i edukaciju roditelja. Za razliku od ovog termina, izrazito nemirno dete je "samo" dete sa pojačanom motoričkom spretnošću, velikom radoznalošću, skraćenom pažnjom. Odnosno, taj nemir može biti deo faze odrastanja.

Međutim, retko se govori o hiperaktivnim roditeljima. Oni imaju teškoća da isprate ritam svog deteta i da prepoznaju njegova prava interesovanja a svojim preteranim zahtevima uveliko im otežavaju odrastanje. Umeju da "guše" dete svojom ambicioznošću a njihova očekivanja prevazilaze mogućnosti trenutnog detetovog uzrasta.

Prilagođavanje dece hiperaktivnim roditeljima

Deca koja popuste i dozvole da im roditelji isplaniraju svaki trenutak različitim obavezama ne čine to zato što te obaveze vole (kako roditelji pogrešno misle), već zato što nemaju dovoljno snage da se odupru. Ponekad pristaju iz straha od kazne, ponekad zato što misle da će tako oni doprineti harmoniji u roditeljskom domu gde se mama i tata svađaju, ponekad zato što misle da je "biti dobar" jedini put da mu roditelji pokažu da je prihvaćeno. 

Međutim, deca koja popuštaju hirovima roditeljske hiperaktvnosti obično imaju manjak samopouzdanja (vremenom postaju svesni svoje slabosti što ne uspevaju da se "izbore" sa svojim roditeljima), i to se primećuje ne samo u kontaktu sa roditeljima već i sa vršnjacima. Sa druge strane, lakše prihvataju nove autoritete (učiteljice, na primer) i lakše se snalaze u svim onim odnosima gde se od njih očekuje da slušaju i budu disciplinovani. Brže uspostave osećanje obaveze jer imaju manje vremena za igranje.

Neprilagođavanje dece hiperaktivnim roditeljima

Deca koja uspevaju da se odupiru roditeljskoj preambicioznosti imaju burno i "teško" odrastanje. Njihove bitke sa roditeljima su sudari tvrdoglavih priroda, i prepune su svađa, otpora, inaćenja

Kako da ne postanete hiperaktivan roditelj?

Vaše dete nije vaša kopija
Ne opterećujte dete ambicijama iz svog detinjstva (na primer: ukoliko ste vi oduvek želeli da svirate klavir ali u svom detinjstvu za to niste imali mogućnosti – vaša neispunjena želja ne sme biti glavni razlog da opteretite svoje dete). Ono ima svoja sopstvena interesovanja, svoje potrebe, svoje želje i obavezu da se prilagodi svom sopstvenom a ne vašem vremenu.

Ne žurite
Nemojte dete upisivati na treniranje željenog sporta, ili sviranje muzičkog instrumenta ili učenje stranog jezika… pre 5,5 godina. Iako mnoga deca i pre ovog uzrasta ispoljavaju želju za nekom od ovih aktivnosti, setite se da su u ranom uzrastu njihova interesovanja kratkog daha i brzo se menjaju.

Jedna aktivnost

Iako naši roditelji čvrsto veruju u izreku: "Jedno, ko nijedno" upravo je jedna aktivnost (vrtić ili škola se ne računaju) detetu sasvim dovoljna. Ukoliko ona podrazumeva obavezu dolaženja i pohađanja dva puta nedeljno po 1 h - svaka naredna aktivnost je samo dodatno opterećenje.

Zajednički izbor

Aktivnosti birate dete i vi, zajedno. Možda nećete moći da priuštiti svom detetu jahanje ili jedrenje, ma koliko ono to želelo, ali zajednički izbor i ne podrazumeva da ispunjavate detetove želje već da se zajedno dogovorite. Osim toga, da bi neka aktivnost zaista bila potpuno prihvaćena, važno je da je dete pokazalo za nju početno interesovanje. Razmislite o : Zašto je za moje dete baš ta aktivnost korisna? Čemu će ga sve naučiti? (na primer: ne samo određenoj sportskoj veštini već i dodatnoj vršnjačkoj socijalizaciji) Da li će mu i koliko biti zabava i zadovoljstvo? Da li će mu biti nadoknada za ono što mu nedostaje u vrtiću / školi? Naime, ako dete u vrtiću svaki dan ima neki čas muzičkog, da li je neophodno da ga i posle vrtića upućujete na muzičku školu, ili je možda bolje da to bude nešto što u vrtiću nije u tolikoj meri zastupljeno?

Budite umereni, pratite interesovanje svog deteta i uzdržite se da ga preterano opterećujete van škole, jer škola, sama po sebi, za većinu dece, već predstavlja teret.