Kada slušamo o uspešnim malim fudbalerima, obično pomislimo na dečake. Međutim, u Beogradu ima veoma mnogo uspešnih devojčica, koje rade na svom talentu. O svim tim uspešnim fudbalerkama, njihovim uspesima i načinu na koji se radi sa njima za Yumamu je govorio trener Nikola Škundrić iz Škole fudbala Žarkovo, u kojoj trenira preko 500 dečaka i devojčica.

Koje ste sve nagrade osvajali?

Sa devojčicama sam učestvovao na dva državna prvenstva na kojim se takmiče četiri najbolje ženske ekipe u Srbiji. 2020. godine u Smedervskoj palanci osvojili smo treće mesto, a godinu dana kasnije u Novom Sadu postali smo vicešampioni države. Devojčice su na oba prvenstva predstavljale klub kao ubedljivo najmladje od svih učesnika. Prepoznato je i naše ponašanje dostojno jedne ekipe, pa smo nagrađeni i titulom fer plej ekipa godine.

Sa dečacima (generacija 2014) učestvovao sam na osam turnira i osvojio sedam medalja. Govorimo o deci koja imaju sedam godina i koja se tek upoznaju sa takmičarskim utakmicama.

Ko su vaše najuspešnije fudbalerke?

Od prvog dana potenciram na zajedništvu, timskom duhu. Poklopile su se energije, devojčice su na podsmeh odgovarale osmesima, na razliku u polu odgovarale voljnim momentom i samim tim skrenule pažnju na sebe. U takvoj atmosferi pet devojčica je dobilo poziv za reprezentaciju Beograda. Od njih pet, jedna je devojčica je dobila i poziv selektora Srbije Dragiše Zečevića, na šta smo jako ponosni.

Lana Zarubica je dete koje ima trinaest godina i član je reprezentacije Srbije. Dete je koje trenira fudbal u klubu od sedme godine i zanimljivost vezana za Lanu je da i njen brat Luka (6 godina) debituje na svojim prvim utakmicama.

Andrea Manojlović je golman selekcije Beograda. Specifičnost vezana za Andreu je da se uspešno bavila odbojkom do pre šest meseci, kada je odlučila da je njen primarni sport fudbal. Verovatno niste videli nasmejanijeg golmana. Andrein brat Jovan takođe trenira u našem klubu i član je selekcije 2012, koja je u maju ove godine naš klub predstavljala na prestižnom turniru u Moskvi, na kojem su učestvovali najbolji Ruski timovi.

Sestre Banjalić, Jana i Sara (bliznakinje), do skora su bili članovi našeg kluba. Svoje prve fudbalske korake načinile su predstavljajući naš klub i verovatno su članovi užeg kruga bliznakinja koje su se bavile fudbalom.

Sara Miletić je takođe član selekcije Beograda.

Želeo bih da napomenem da sam imao tu sreću da sarađujem i sa detetom po imenu Marija Ljubenović, koja se stoički nosi sa jednom teškom pričom, a na njoj možete samo videti osmeh i neverovatnu ljubav prema igri.

talentovane fudbalerke3.jpeg
Privatna arhiva 

Da li je veći izazov trenirati devojčice ili dečake?

Kao neko ko trenira i devojčice i dečake, mogu reći da prevelike razlike nema. Deca, poput odraslih ljudi, tragaju za srećom. Put do sreće je najtrnovitiji put satkan od sijaset padova i samo najuporniji naposletku prigrle tu najlepšu emociju. Deca se, uglavnom, odlučuju za fudbal jer su skloni igri, oslanjaju se na intuiciju, a ona im govori da su najsrećniji dok igraju fudbal sa drugarima.

Kako prepoznajete talentat za fudbal kod deteta?

Postoji jedna zaboravljena reč - darovit. Darovita osoba nesebično daruje svoj talenat okolini i verovanja sam da ne postoji osoba koja nije talentovana za nešto. Ako govorimo o dečijem fudbalu, smatram da trener pred sobom nema tešku misiju da kod deteta prepozna talenat, borba je prepoznati kako će se dete nositi sa tim talentom,da li će taj talenat biti ugušen pod tenzijom. To je već pitanje na koje trener treba da pronđe odgovor. Pristup je vrlo bitan,deca dolaze iz različitih početnih pozicija, ne govorim samo o finansijskom momentu, oni dolaze sa stvorenim navikama od strane roditelja, koje znaju da budu pogrešne, naravno, ne iz loših namera. Teško je biti objektivan roditelj. U takvom okruženju je najveći uspeh sačuvati talentovano dete da prerano ne izgori, ne pojede ga mrak koji se skriva iza svakog ćoška ili ne postane fudbalska zvezda sa nepunih deset godina. 

Talenat treba brusiti i usmeravati ga pravilno, da bi se sve te stvari poklopile potrebno je mnogo strpljenja od strane deteta, roditelja, trenera. Svako talentovano dete koje u budućnosti ne bude darivalo svojim fudbalskim znanjem gledaoce na našim najvećim stadionima poraz je svih nas.

talentovane fudbalerke1.jpeg
Privatna arhiva 

Koliko je važna uloga roditelja u podsticanju talenta kod deteta?

Uloga roditelja je uglavnom presudna. Biti roditelj je najbitnija uloga koju je čovek uspeo da odigra.  Formula za uspešno roditeljstvo ne postoji, ali nikada niko nije oblikovao ispravnog čoveka neprestano ga kritikujući tokom odrastanja. Izreka "vetar u leđa" ne postoji od prekjuče, a ona je deci najpotrebnija. Retko koje dete veruje u sebe ako nema osećaj da njegovi najbliži veruju u njega u svakom momentu. 

Da li vam rad sa decom predstavlja zadovoljstvo?

U radu sa decom ključna reč je emocija. Osoba sam kod koje je empatija vrlo izražena. Sa sigurnošću tvrdim da sam kompletnija osoba sada nego u decembru 2019, dok nisam radio kao trener. Sa njima prolazite njihova prva zaljubljivanja, ocene, nepravde, pobede i poraze. Proživljavate detinjstvo po drugi put, što je sjajna stvar. Naravno da uz sve to postoji teret autoriteta, jer ste vi osoba koja trenira nečije dete, vaspitava ga, osoba ste koja jednom detetu uz rad može da približi datum ostvarivanja sna.

Kako povezujete fudbal i dečju sreću?

Fudbal i dečija sreća su usko povezani. Tokom mog detinjstva za sreću je bilo potrebno imati loptu. Lopta vas vodi ka igri, igra je uvod u maštu,a ne znam osobu koja ne oseća sreću dok mašta. Svedok sam kako izgleda dete nakon svoje prve utakmice, svog prvog gola, pobede. I verujte, ne postoji puno stvari koje detetu može toliko obojiti dan srećom kao što to može sport.
Lionel Mesi svakako nije samo fudbaler, on je dečiji heroj, a ne može se puno ljudi kroz istoriju pohvaliti tim zvanjem. Nebojša Glogovac je rekao: "Ako ste bar jednu osobu učinili srećnom, vi ste onda srećan čovek". Iz tog ugla kamere, ja sam bez sumnje srećan čovek.

izvor: yumama

Tekst je objavljen u sklopu projekta koji je sufinansiran iz budzeta Grada Beograda, Gradske uprave grada Beograda, Sekretarijata za informisanje.