Nepravedno zapostavljen u odnosu na druge sportove sa loptom, rukomet se kod nas ipak igra širom zemlje. Prilično pažnje se posvećuje deci, koja igraju njima namenjenu verziju, mini rukomet.

Zašto rukomet vole i dečaci i devojčice, i kako izgleda baviti se ovim sportom u našoj zemlji, ispričao nam je profesor Milan Petronijević, koordinator Rukometnog saveza

Rukomet je blagodet za svu decu, a njime mogu da se bave i pojedini mališani narušenog zdravlja, ali uz obaveznu konsultaciju sa lekarom

Srbije i član ekspertske grupe metodske komisije Evropske rukometne federacije.

-Naša iskustva se često prenose i u druge zemlje, kao što je prezentacija srpskog projekta Mini rukomet - rukomet u škole, na stručnoj konferenciji u Poljskoj. Iz tog projekta, u okviru kojeg se rukomet predstavlja školarcima tokom nastave, proistekla je Mini rukometna liga, u organizaciji Rukometnog saveza Srbije. Cilj je da se ovaj sport vrati u škole, jer se u redovnoj nastavi malo ko njime bavi, ali i da se prikažu prednosti mini lige (utakmice su na terenu i po propozicijama prilagođenim deci).


Mini rukomet

Mini rukomet je atraktivna, dinamična sportska aktivnost, oslobođena rezultatskog pritiska. Osim što zadovoljava potrebu dece za igrom i takmičenjem, pozitivno utiče na psihosocijalni razvoj. Takođe, moderan rukometaš ima fizičke i "tehničke" karakteristike atletskog desetobojca, što znači da se teži fizičkom i motoričkom

Sport za sve uzrasteRukomet je sport za decu svih uzrasta. Ne opterećuje ih velikim očekivanjima, a donosi mnogo i u fizičkom, i u mentalnom, i u emotivnom smislu, uz nezaboravne sate druženja. Talenat nije neophodan, a sport nije skup.

savršenstvu. Ovim sportom  mogu da se bave i predškolci, a najviše se radi sa decom od prvog do petog razreda, odnosno do dvanaest godina. Rukomet mogu početi da treniraju i stariji (mnogi to čine krajem osnovne škole, a posebno brzo napreduju ako su prethodno trenirali sportove poput košarke, odbojke, vaterpola), samo što tada nema prefiks "mini".

Trening prema uzrastu

Deca predškolskog i ranog školskog uzrasta izvode različite vežbe i uče osnovne rukometne veštine. Pre svega, radi se na podsticanju prirodnog razvoja, najviše kroz raznovrsne oblike igre, a mališani tako stiču i važne sportske navike. Sa dvanaest godina, više pažnje se posvećuje savladavanju specifičnih elemenata, a deca učestvuju na većem broju takmičenja i prelaze iz mini lige u prve rukometne selekcije. Kada napune 17 godina, jasno im se definišu pozicije u igri, jer se približavaju seniorskim selekcijama.

Dinamična sportska igra

Mini rukomet spada u najinteresantniju i najdinamičniju sportsku igru za decu uzrasta od šest do jedanaest godina. U njemu preovlađuju prirodni oblici kretanja: trčanje, skakanje, bacanje i hvatanje. Podržava se pravilan rast i razvoj deteta, a gotovo da nema fizičkih i motoričkih sposobnosti koje se rukometnim treningom ne razvijaju.

Istraživanja beleže kod malih rukometaša izrazitu emotivnu stabilnost, razvijenu koncentraciju i lako usmeravanje pažnje, kao i lakše pamćenje i zaključivanje u odnosu na period pre treniranja

Ovaj sport pozitivno utiče na razvoj intelektualnih sposobnosti, na zdravlje uopšte, a posebno na prevenciju telesnih deformiteta i pojedinih oboljenja. To je značajno u današnje vreme, kada ispitivanja pokazuju da deca imaju sve lošije fizičke sposobnosti, a već u najranijem uzrastu se javljaju zdravstveni problemi poput hipertenzije (visokog krvnog pritiska), dijabetesa, gojaznosti, raznih alergija... Rukomet je blagodet za svu decu, a njime mogu da se bave i pojedini mališani narušenog zdravlja, ali uz obaveznu konsultaciju sa lekarom.
PageBreak

rukomet-vole-i-decaci-i-devojcice
Copyright: Software:GIMP 2.6.10 Created: 2011:10:27 14:03:35

Prvi čas

Na prvom času se dete, zajedno sa roditeljima, upoznaje sa trenerom, prostorom u kojem se trenira, budućim drugarima, sa radom kluba uopšte. Saznaje kako se na

Oprema, teren, članarina...

Od opreme su potrebni šorts i majica, kasnije i dres i trenerka, sportske čarape, patike i znojnice, a devojčice moraju da skupe kosu. Koriste se lopte različitih dimenzija, zavisno od uzrasta. Članarine su malo ispod prosečnih za ostale sportove. Klubovi na sebe preuzimaju brigu o organizaciji treninga i takmičenja, i obezbeđuju sportsku opremu (dresove). Roditelji, ako mogu, dodatno finansiraju putovanja (turniri, pripreme). Pošto se mini rukomet igra na terenima dimenzija 20 puta 15 metara, često se trenira u više nego dovoljnim salama za fizičko po školama, ali i u balonima i sportskim centrima. Leti je to i na otvorenom - mahom predveče i u večernjim satima, što je idealno za školarce i roditelje koji rade.

trening dolazi, spremaju i koriste oprema i rekviziti, ponaša u svlačionici i sali... Ponešto i proba, tek da bi se motivisalo i otišlo kući zadovoljno, sa željom da se vrati što pre. Već od sledećeg časa, kreće se sa treniranjem u pravom smislu reči.

Obučavanje najmlađih

Rad sa početnicima predstavlja veliki izazov za svakog trenera. Osim sportskih i pedagoških znanja, on mora da poseduje i veliku energiju i talenat za rad sa decom, da zna kako da zadovolji sve njihove potrebe za igrom, nadigravanjem, samopotvrđivanjem, timskom i grupnom saradnjom. Mališani postepeno uče osnove rukometa kroz igru - sa ili bez lopte. Veoma je važan individualni pristup trenera svakom detetu, jer nije svako dete na početku podjednako spremno na saradnju. Treninzi u ovoj fazi traju od 45 do 60 minuta, do tri puta nedeljno. Kada deca napune 12 godina, dobijaju još jedan trening, a sa 17 i više godina - treniraju pet puta sedmično.

Princip rada

Svaki klub izrađuje svoj plan rada - nedeljni, mesečni, višemesečni i godišnji. Iz njih proizilaze programi za svaki pojedinačni trening. Svi, ipak, planiraju rad sa decom po principu "od jednostavnog ka složenom", "lakšeg ka težem" i "poznatog ka nepoznatom". Deca se najpre upoznaju sa loptom - hvataju je i bacaju. Od tog stadijuma do šutiranja na gol, veoma je kratak put. Već na prvom treningu, većina to radi bez problema, a uz pravi savet - brzo savladaju i ostala deca.

Propozicije mini rukometa obavezuju trenere da svim mališanima omoguće da igraju tokom utakmice. Svako dete je važno, a ono tako mora i da se oseća - bez razlike među onima koji u početku pokazuju bolje, i oni koji imaju lošije rezultate. Bez obzira na veliki napredak nauke u sportu, veoma je teško naslutiti ko će biti odličan rukometaš. Zato se treneri prema svima ponašaju kao da ih čeka uspešna karijera, pa je mini rukomet popularna sportska aktivnost među decom.
PageBreak

rukomet-vole-i-decaci-i-devojcice

Cilj je igra, a ne pobeda

U mini rukometu nema posebnih priprema za utakmice - jer cilj nije rezultat, već samo igra, a deca iz druge ekipe se ne predstavljaju kao protivnici, već kao partneri. Zato je ovaj sport oslobođen od svih stega koje takmičenje nosi, zapravo je prijatna aktivnost. Od dece se ne zahteva da igraju rukomet, već da se igraju rukometa. Takvim načinom rada, svim mališanima se posvećuje jednaka pažnja, bez obzira da li pokazuju talenat ili ne. Na taj način se stvara široka platforma za kasniji rad, i rešavaju brojni zadaci koje sport neminovno postavlja pred takmičare.

Uspešna socijalizacija

Mali rukometaši su od malena upućeni na kolektiv, saradnju u timu, susreću se sa pobedom i porazom, uče se samostalnosti.

Jedan treningSvaki trening počinje pozdravljanjem. U svlačionici, stvari moraju da budu uredno složene. Kada se okupe u sali, trener upoznaje decu sa programom za taj dan. Sledi zagrevanje elementarnim igrama, a potom vežbe oblikovanja, istezanja, spretnosti i okretnosti sa loptom. Na glavnom delu časa, radi se na rešavanju postavljenih zadataka. Za decu početnike, to su uglavnom osnovni elementi rukometne tehnike sa loptom - hvatanje i dodavanje u mestu i tokom kretanja. Sledi sama igra, da bi mali rukometaši primenili i povezali naučene elemente. U završnom delu, radi se na "smirivanju" fizioloških funkcija, obično nekom prijatnom aktivnošću slabijeg intenziteta, kao što je: takmičenje u šutiranju penala, igre preciznosti, vežbe istezanja - po sistemu: "Ko može ovo?". Na kraju, svi se okupe, porazgovaraju o času, i: "Doviđenja do sledećeg treninga!".

Istraživanja beleže kod malih rukometaša izrazitu emotivnu stabilnost, razvijenu koncentraciju i lako usmeravanje pažnje, kao i lakše pamćenje i zaključivanje u odnosu na period pre treniranja. Gotovo da nema fizičkih i motoričkih sposobnosti koje se ne usavršavaju: brzina, izdržljivost, snaga, ravnoteža, gipkost, spretnost, okretnost, koordinacija.

Kombinacija sa drugim sportovima

Rukometaši se smatraju svestranim sportistima, često se dobro snalaze i u drugim sportovima. Skoro da nema fizičke aktivnosti koja im se ne preporučuje - jer skoro svaka dodatno razvija motoriku, osim sportova kod kojih postoji veći rizik od povređivanja. Ukoliko deca sa košarke ili odbojke, pa i tenisa - pređu na rukomet, nije im teško prilagođavanje, ali je nešto teže deci koja stižu iz borilačkih sportova, posebno starijoj. Za rukomet, kao i za većinu drugih sportova, od velikog su značaja atletika i gimnastika (kao baza i dopuna).


Klubovi u Srbiji

U Beogradu ih je najviše, ali gotovo da nema regiona u Srbiji bez rukometnog kluba (posebno otkako postoji mini rukomet). Inače, u
njima rade licencirani treneri Rukometnog saveza Srbije, sa nekoliko nivoa obrazovanja: operativni trener, viši trener i profesor fizičkog vaspitanja.
U Republičkom savezu, koji radi planski, koristeći domaća i strana iskustva, posebna pažnja se posvećuje radu sa mlađim kategorijama. Naročito konceptu mini rukometa, koji se smatra važnim za razvoj i omasovljenje rukometa, ali i "čuvanje" igrača za zrelije godine. Ima dosta klubova, sa ženskim i muškim ekipama, a nešto je više dečaka (60 prema 40 odsto).


Željka Zebić