Bilingvizam: Zašto je važno da dete ima dobro razvijenu bazu maternjeg jezika

Broj brakova u kojima majka i otac govore različitim jezicima je sve veći. Takođe, čest slučaj je da mladi bračni parovi, pre ili posle rođenja deteta odlaze u da žive u neku drugu zemlju. Međutim, zbog načina života sve više je i dece koja odrastaju u Srbiji, a koja već od četvrte godine života počinju sa učenjem stranog jezika.

Veoma je važno da dete ima dobro razvijenu bazu maternjeg jezika kako bi moglo da krene sa usvajanjem drugog jezika. Neka deca od najranijeg detinjstva usvajaju dva jezika istovremeno i ne javljaju se problemi koji mogu da nastanu usled nedovoljne usvojenosti baze maternjeg jezika. Ali isto tako, kod neke dece koja žive u bilingvalnoj sredini dolazi do javljanja problema u govoru i jeziku (kasnije progovoraju, ne razumeju naloge na oba jezika, mešaju jezike dok govore, mešaju jezike dok pišu i sl.).

Koji jezik u dvojezičnoj sredini se smatra maternjim?

Često postavljano pitanje je koji jezik je maternji ako dete odrasta u bilingvalnoj sredini? Samo ime nam sugeriše da je to jezik kojim govori majka, ali u ovom slučaju mislimo na jezik osobe koja uspostavlja redovnu komunikaciju sa detetom. Maternji jezik je onaj jezik koji dete prvo nauči da govori i najbolje ga zna. Takođe, maternji jezik je onaj jezik na kojem osoba misli i sanja. 

Ako dete usvaja oba jezika u isto vreme, postavlja se pitanje da li dete može da dobije podjednaku stimulaciju na oba jezika. Da li je uopšte moguće očekivati da dete bilo koje dve stvari saznaje na isti, ravnopravan način? Složićemo sa da nije, ali kada je usvajanje jezika u pitanju, važno je da se uspostavi što je moguće bolji balans. Ukoliko je dete odrasta u bilingvalnoj sredini, bitno je da dobro poznaje oba jezika da ne bi došlo do njihovog mešanja u komunikaciji.

Ukoliko dete u isto vreme sluša dva jezika, tj. izloženo je podjednako i jednom i drugom jeziku, u ranoj životnoj dobi, prirodno će koristiti oba jezika. Deca, koja su izložena istovremenom korišćenju dva jezika, često imaju faze u kojima mešaju jezike. Često u istoj rečenici koriste oba jezika. To se dešava jer deca u jednom jeziku imaju postojanje neke reči dok u drugom jeziku ta reč ne postoji. Takođe, često deca jedan jezik koriste u porodici, dok drugi jezik koriste kada su, na primer, u vrtiću. Usled toga, deca nisu podjednako dobra u oba jezika, pa tako jedan jezik bolje govore, dok drugi jezik bolje razumeju. 

PageBreak

Kako sprečiti probleme u govorno-jezičkom razvoju?

Često deca koja su izložena bilingvalnoj sredini imaju neki govorno-jezički problem zbog čega je potrebno da dete stvori bazu jednog (maternjeg) jezika. Kada je dete stvorilo bazu maternjeg jezika, može se početi sa uvođenjem drugog jezika. Rano uvođenje drugog jezika ne mora da stvara teškoće, samo ako roditelji dovoljno rade i stimulišu svoje dete. Kod dece koja imaju govorno-jezički problem ili ako ne dobijaju dovoljno pažnje u toku razvoja govora, dvojezičnost može da predstavlja otežavajuću okolnost razvoja govora. Razvoj govora takve dece će biti usporen. 

Za decu koja su izložena bilingvalnoj sredini najbolje bi bilo da im se omogući da prvo stvore bazu maternjeg jezika, pa tek onda da usvajaju drugi jezik. Praćenjem razvoja maternjeg jezika, stvara se mogućnost određivanja vremena početka usvajanja drugog jezika. Ako dete ima govorno-jezički problem, prvi i osnovni korak u rešavanju problema je odlučivanje samo za jedan jezik, najčešće jezik koji dete koristi u vrtiću i koji će kasnije koristiti u školi. Roditelji treba da se bave stimulacijom deteta kod kuće tako što će što više da razgovaraju sa njim, da mu čitaju i prepričavaju priče, postavljaju pitanja i proveravaju koliko dete razume. Potrebno je da ne govore opširno već da rečenice budu što kraće i jasnije. U vrtiću dete dobija stimulaciju od strane vršnjaka i vaspitača. 

Ako dete krene sa učenjem drugog jezika dok prvim jezikom nije potpuno ovladalo, može doći do usporenog razvoja govora ili regresije prvog jezika. Bilingvalna deca čiji govor zaostaje u odnosu na uzrasne norme, pored redovne stimulacije kod kuće od strane roditelja, neophodno je da se uključe u redovan logopedski tretman. Osim govorno-jezičkih problema, deca koja žive u bilingvalnoj sredini često imaju neki od problema u psiho-motorici, kao i neki socio-emocionalni problem. Kako biste bili sigurni da vaše dete, koje živi u bilingvalnoj sredini ili je izloženo slušanju dva jezika, ima uredan govorno-jezički, psiho-motorni i socio-emocionalni razvoj najbolje je da se obratite timu stručnjaka (logoped, reedukator psihomotorike i psiholog) koji će baterijom testova testirati dete i dati adekvatan predlog tretmana.