Minimalna zarada ili žargonski rečeno "minimalac", je najniži zakonski propisan novčani iznos koji može biti isplaćen zaposlenom za njegov rad. Razlog za uvođenje minimalne zarade se ogleda u potrebi da se najsiromašnijim radnicima garantuje minimalni prihod. Ipak, može se reći da minimalna zarada nije najbolje rešenje jer je primetan njen uticaj na porast nezaposlenosti, koji je naročito izražen kod onih grupa radnika koji su zaposleni u delatnostima koje su neproduktivne, jer podiže troškove poslodavcima. To dovodi do toga da će određene grupe radnika uživati u većoj zaradi nego inače, ali će zato drugi radnici biti primorani da rade na crno – odnosno neprijavljeni, bez prava na zdravstvenu zaštitu, osiguranje za slučaj nezaposlenosti ili će biti dovedeni u situaciju da uopšte neće moći da nađu zaposlenje. Primećeno je i da minimalna zarada podstiče da na tržištu budu zastupljeni oni koji inače ne bi bili zainteresovani da posluju i rade.

Prema članu 112. Zakona o radu, iznos minimalne zarade određuje Socijalno – ekonomski savet za teritoriju cele zemlje, koji čine predstavnici poslodavačkih udruženja i sindikata, a tek ukoliko on ne bi mogao da donese odluku, da bi to bila ingerencija Vlade. Ako Socijalno-ekonomski savet ne donese odluku u roku od 15 dana od dana početka pregovora, odluku o visini minimalne cene rada donosi Vlada Republike Srbije u narednom roku od 15 dana.

Zaposleni ima pravo na minimalnu zaradu za standardni učinak i vreme provedeno na radu i određuje se na osnovu minimalne cene rada utvrđene u skladu sa ovim zakonom, vremena provedenog na radu i poreza i doprinosa koji se plaćaju iz zarade.

Opštim aktom, odnosno, ugovorom o radu utvrđuju se razlozi zbog kojih se donosi odluka o uvođenju minimalne zarade.

Nakon što protekne rok od šest meseci od dana donošenja odluke kojom se uvodi minimalna zarada poslodavac je dužan da obavesti reprezentativni sindikat o razlozima za nastavak isplate minimalne zarade.

Poslodavac je dužan da minimalnu zaradu isplati zaposlenima u visini koja se određuje na osnovu odluke o minimaloj ceni rada koja važi za mesec u kojem se vrši isplata.

Pri utvrđivanju minimalne cene rada polazi se od: egzistencijalnih i socijalnih potreba zaposlenog i njegove porodice izraženih kroz vrednost minimalne potrošačke korpe, kretanja stope zaposlenosti na tržištu rada, stope rasta bruto domaćeg proizvoda, kretanja potrošačkih cena, kretanja produktivnosti i kretanja prosečne zarade u Republici.

Ukoliko dođe do značajnih  promena nekog od elemenata koji su napred navedeni, Socijalno-ekonomski savet je obavezan da razmotri obrazloženu inicijativu jednog od učesnika Socijalno-ekonomskog saveta za otpočinjanje pregovora za utvrđivanje nove minimalne cene rada.

Minimalna cena rada utvrđuje se po radnom času bez poreza i doprinosa, za kalendarsku godinu, najkasnije do 15. septembra tekuće godine, a primenjuje se od 1. januara naredne godine.

Bitno je navesti da se minimalna cena rada ne može utvrditi u iznosu koji je niži od iznosa minimalne cene rada koja je utvrđena za prethodnu godinu.

Zarada zaposlenima se isplaćuje u rokovima koji su utvrđeni opštim aktom i ugovorom o radu, najmanje jedanput mesečno, a najkasnije do kraja tekućeg  za prethodni mesec.

Zarada se isplaćuje samo u novcu, ukoliko zakonom nije drugačije određeno.

Doprinosi za obavezno socijalno osiguranje obračunavaju se na zaradu koja se isplaćuje, s tim što osnovica doprinosa ne može biti manja od najniže mesečne osnovice doprinosa, saglasno članu 36. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje („Službeni glasnik RS“, br. 84/2004, 61/2005, 62/2006, 5/2009, 52/2011, 101/2011, 47/2013, 108/2013 , 57/2014 , 68/2014, 5/2015 usklađeni din.izn. , 112/2015, 5/2016 usklađeni din.izn., 7/2017usklađeni din.izn. , 113/2017, 7/2018 usklađeni din.izn. ). Navedeno pravilo važi i kada poslodavac isplaćuje minimalnu zaradu.

O aktuelnom iznosu minimalne cene rade u Srbiji, pročitajte u tekstu: