- Defektolog je poručio roditeljima da je važno da uče decu da sama ljušte kikiriki.
- Objasnio je zašto je ta naizgled nebitna radnja važna za decu i kojim ih ključnim životnim lekcijama uči.
Zašto je važno da pustite dete da se samo pomuči s ljuštenjem kikirikija? Ne radi se o nutritivnim vrednostima, već o ključnoj lekciji za razvoj ličnosti i strukture ličnosti. Kikiriki koji sami oljuštimo čini nam se ukusnijim ne zato što je hemijski drugačiji, već zato što smo učestvovali u procesu i uložili trud da dođemo do nagrade, objasnio je u svojoj objavi banjalučki defektolog Bojan Radović.
Prostor za razvoj samokontrole
Mozak voli nagradu, ali još više ceni onu za koju je morao da se potrudi. Između želje i dobijanja postoji mali, gotovo nevidljiv prostor, a to je prostor napora, čekanja, frustracije i pokušaja. Upravo se u tom prostoru gradi samokontrola, vežba odlaganje zadovoljstva i razvija sposobnost podnošenja nelagode bez emocionalnih ispada.
Dete koje mora da oljušti kikiriki uči da se ne dobija sve odmah, da frustracija nije opasna, da trud ima smisla i da nagrada dolazi tek nakon procesa.
Neurobiologija strpljenja
Ovo nije samo vaspitna poruka, već je utemeljeno i u neurobiologiji. Svaki put kada dete izdrži malu nelagodu, aktivira se njegov prefrontalni korteks – centar odgovoran za planiranje, kontrolu impulsa i donošenje odluka. Svaki put kada ne dobije sve "na klik", jača se tolerancija na odloženu nagradu, što je jedan od najjačih prediktora kasnijeg uspeha u školi, na poslu i u međuljudskim odnosima.
Opasnost od instant rešenja
S druge strane, ako deci sve serviramo "oljušteno" – brzo im rešavamo dosadu, odmah uklanjamo frustraciju i svaki napor – dobijamo dete koje je naviklo na trenutno zadovoljenje potreba. Ali život ne funkcioniše na pritisak dugmeta. Neće svaki zadatak biti zanimljiv, neće svaki odnos biti lak i neće se svaki cilj ostvariti bez truda.
Dete koje nikada nije "ljuštilo kikiriki" teže podnosi čekanje, teže prihvata poraz i teže istraje u naporu koji prethodi nagradi.
Kako naučiti decu važnoj životnoj veštini
Zato ih je važno učiti da čekaju u redu, da završe ono što su započeli, da izdrže dosadu bez panike i da pokušaju ponovo kada ne uspeju iz prve. Pritom je ključno razlikovati korisne lekcije od štetnih. Ne treba ih učiti da trpe poniženje ili da se odriču podrške, već da se nose sa svakodnevnim mikrofrustracijama.
Karakter se ne gradi u trenutku kada nešto dobijemo, već u trenutku kada odlučimo da nastavimo iako nije lako. Učite svoju decu da "ljušte kikiriki" jer jednog dana predmet njihovog truda neće biti kikiriki, već ispiti, sukobi, projekti, odgovornosti i važne životne odluke. Tada će postati jasno zašto je onaj mali, tvrdoglavi kikiriki bio toliko važan.
P.S. Ne moramo vam naglašavati da ne shvatate ovo doslovno ako vam je dete alergično na kikiriki, je l' tako?
U foto-galeriji pogledajte i savete ruske doktorke o odgajanju dece:
BONUS VIDEO:
Izvor: index.hr/Yumama