- Dečaci se često odgajaju tako da odmalena uče da "gutaju" svoja osećanja i usađuje im se da je to "za devojčice".
- Psiholog ističe da je jedna od ključnih stvari koje roditelji treba da nauče decu, posebno dečake, da razumeju svoja osećanja.
Na ovim našim prostorima – iako nije to ni približno ograničeno na ovo naše područje – često se koriste izrazi "kao dečak" ili "kao muško", a isto tako "kao devojčica" ili "kao žensko". Zna se, odnosno možemo da pretpostavimo svi u kakvim se kontekstima ovo koristi. Svima nam je duboko usađeno takvo razmišljanje i moramo da se borimo protiv toga kad shvatimo da je pogrešno.
Dečaci su ljuti, agresivni, besni – i to je normalno. Tako nam se barem kaže i da do znanja, a aktualnih primera tolerisanja ovoga i te kako je mnogo. Naravno, svesni smo činjenice da dečaci imaju određenu ljutnju u sebi već kao mali – baš kao i devojčice. Odrastanje nije lako i frustracija nekako mora da izađe napolje kako bismo se borili s njom. Bitno je ono kako se mi postavimo prema ljutnji, agresiji, besu.
"Roditelji treba svojoj deci da daju alate za razumevanje njihovih osećanja, a to treba razvijati baš kao i razvijanje razumevanja drugih komplikovanih i apstraktnih koncepata", rekao je Stiven Mejers, profesor psihologije na Univerzitetu Ruzvelt u Čikagu.
Dakle, pre svega, treba im pomoći da nauče da razumeju svoja osećanja i to je ta veština koju im moramo usaditi. U ovom slučaju treba im pomoći da shvate šta je ljutnja: u osnovi, reakcija na percipiranu pretnju. Telo oslobađa adrenalin (hormon koji igra ključnu ulogu u reakciji borbe ili bega), a otkucaji srca i krvni pritisak rastu. Apsolutno je u redu - a ponekad i stvarno pozitivno - osećati ljutnju. Tek kada se ljutnja ne kontroliše na zdrav način, ona može da postane problematična.
Evo smernica koje je dao Mejers. Istakao je i da postoji rečenica koju često koristi kada radi sa dečacima, a to je: "Možeš da osećaš šta god želiš, ali ne možeš uvek da radiš šta god želiš".
Mogu da postoje razlike u načinu na koji dečaci i devojčice doživljavaju i izražavaju ljutnju
Očito je da postoji puno nijansi kada su u pitanju pojedinci, emocije – kao i načini na koje izražavaju te emocije. Nije fer, niti tačno, reći da svi dečaci doživljavaju ljutnju na jedan način, a sve devojčice na drugi. Istraživanja pokazuju takođe da nije istina da dečaci i muškarci doživljavaju ljutnju više od devojčica i žena. Ipak, stručnjaci kažu da mogu da postoje velike razlike koje bi roditelji trebalo da imaju na umu dok pomažu deci da prođu kroz sve ovo.
"Psiholozi imaju izreku da dečaci eksternalizuju, a devojčice internalizuju. To znači da su dečaci skloniji da usmeravaju svoju ljutnju i nevolju ka spolja, i to može da postane verbalna ili fizička agresija. S druge strane, devojčice su sklonije da usmeravaju svoju ljutnju i frustracije prema unutra, prema sebi, pa to može da postane samookrivljavanje ili čak depresija", rekao je Mejers. "Naravno, ovo je pojednostavljenje, ali postoje rodne razlike u stopama ovih različitih poremećaja između devojčica i dečaka, kao i između žena i muškaraca."
Prvi korak u upravljanju stresom i ljutnjom jeste da pomognete detetu da prepozna šta se događa i da sa time saoseća. Mala deca ne prepoznaju uvek šta proživljavaju. Ako ne razumemo u čemu je problem, ne možemo da ga rešimo. Imennovanje osećanja je jako važno. Starija deca i tinejdžeri verovatno neće baš dobro reagovati na takve podsticaje, ali im i dalje možda treba pomoć u prepoznavanju osećanja u tom trenutku.
Ostanite smireni
Iako roditelji mogu da reaguju na detetovu ljutnju ili ispad besa odlaskom ili okretanjem leđa, stručnjaci kažu da je daleko važnije umiriti dete. "Postoji mnogo načina da se umiri i uteši ljutito malo dete, ali to može da zahteva promenu u roditeljskom načinu razmišljanja ili fokusu u trenutku", ističe Mejers. Važno je biti strpljiv i miran. Jasno dajte do znanja da ne želite samo da ugušite ili poreknete bes u trenutku - što je posebno važno kod dečaka, koji su istorijski naučeni da potiskuju svoje emocije. Cilj je pomoći deci da dođu do tačke u kojoj mogu sami da se umire. Kad roditelj deluje smireno i umirujuće u trenutku, tako pokazuje saosećanje prema sebi i drugima.
Navedite posledice
Isticanje posledica posebno je važno u trenutku kad ljutnja preraste u agresiju, posebno kako dečaci odrastaju. "Jedna rečenica koju često koristim kada radim s dečacima jest da 'možete osećati što god želite da osećate, ali ne možete uvek da radite šta god želite'", rekao je Mejers.
U foto-galeriji pogledajte i savete psihologa o vaspitanju dece:
BONUS VIDEO:
Izvor: miss7mama.24sata.hr/Yumama