• Roditelji vrlo često nisu ni svesni kako neko njihovo ponašanje utiče na decu i kakve posledice ima. 
  • Dve greške koje mnogi prave nesvesno dovode do toga da deca izrasu u narcise.

Biti roditelj je težak zadatak. Jedna od najizazovnijih uloga čoveka je odgajiti emocionalno stabilno i srećno dete. Majke i očevi plaše se grešaka u vaspitanju, a ponekad postoji strah da dete ne izraste u emocionalno destruktivnu osobu, naročito ako raste u okruženju koje je iz bilo kog razloga problematično.

Sve više priča se i o narcisoidnosti, o savremenom društvu koje pogoduje razvoju narcisoidne strukture ličnosti, ali koja svakako korene ima u detinjstvu. Kako roditelji utiču na narcisoidnost kod deteta i da li je to ishod koji može da se spreči?

Na ovo pitanje je svojevremeno u podkastu "Open Relationships: Transforming Together" odgovorio doktor kliničke psihologije Sten Tatkin, vrlo uticajan američki psiholog. On je govorio o dva glavna načina na koja roditelji mogu nenamerno i nesvesno da pretvore svoju decu u osobe sa narcioidnim poremećajem ličnosti.

1. Uče kako da kontrolišu i manipulišu roditeljima koji ih obožavaju

Najveća lekcija koju morate da naučite jeste kako se suprotstaviti deci. Naučite kada da lupite šakom o sto i kažete: "Dogovoreno" ili "Nije dogovoreno".

Dakle, šta se dešava kada odbijemo da svoju decu suočimo sa posledicama onoga što urade?

"Šta se dešava kada ne sledite izrečeni pravac? Kada se ne zauzmete za sebe i ono što vi zahtevate? Ja, na primer, gubim poštovanje prema vama. To se dešava i kod dece. Vaša deca rastu i posmatraju vas kao slabu i nedovoljno sposobnu osobu. Počinju sve manje da vas poštuju i uče da mogu da vas kontrolišu i manipulišu vama", objašnjava Tatkin.

Vrlo opasno je da mislite da vaše dete ne može da pogreši. To može da bude zato što ga smatrate zlatnim detetom ili zato što roditelj nema realan osećaj gde se on sam završava, a gde počinje njegovo dete.

"Takvi roditelji žive kroz svoje dete, neće reći ne i neće ih suočiti sa posledicama greške ili neposlušnosti. Ne znaju kako da deci odlučno kažu: 'Evo, ovo je granica koja ti dozvoljava i slobodu i sigurnost' i da ostanu dosledni. I onda ja kao dete počinjem da pomeram granice. Počinjem da mislim da sam veoma moćan. Počinjem da mislim da pravila ne važe za mene. I to je tako prirodan ishod onoga što sam iskusio u detinjstvu", pojasnio je psiholog.

Kako prekinuti ovaj ciklus?

Da biste otpočeli promenu, morate da počnete da pokazujete detetu posledice njegovih postupaka. "Morate da pokažete svom detetu neprijateljsku stranu sveta, ali na način prilagođen deci", kaže Tatkin.

Pokažite im prirodne posledice njihovih postupaka i smatrajte ih odgovornim za kršenje pravila ili nepoštovanje, na način koji odgovara njihovom uzrastu. Takođe, učite ih empatiji sa granicama na sopstvenom primeru. Pokažite empatiju prema tome kako se osećaju, zamolite ih da pokažu empatiju prema vama, ali i vi sami pokazujte empatiju prema drugim ljudima i očekujte isto od njih.

2. Previše grubo roditeljstvo

Biti previše grub ili autoritativan roditelj, nefleksibilan i hladan, takođe može da doprinese tome da dete postane narcis.

Da li uzimate u obzir osećanja svog deteta? Da li dete može da razume sopstvena osećanja? Ako ne može, onda će verovatno provesti ceo život gazeći druge jer nema empatiju ili poštovanje.

Ispravan roditeljski stav zahteva da balansirate na tankoj liniji između ljubavi i strogosti. Ako tražite način da pomirite ta dva pristupa, najbolje je da izaberete da imate autoritet, ali da pritom ne budete autoritarni. Da, ova dva termina jesu slična, ali se u praksi veoma razlikuju - sa dramatično različitim ishodima za decu.

Prema Američkom psihološkom udruženju autoritativan stil roditeljstva podrazumeva da roditelji neguju i podržavaju svoje dete i reaguju na njegove potrebe i želje, ali pritom im postavljaju čvrste granice. Oni pokušavaju da kontrolišu ponašanje dece objašnjavajući im pravila uz diskusiju i rezonovanje. Uvek saslušaju stav deteta, ali ga neće uvek prihvatiti.

Kao i u svemu u životu, mora da postoji ravnoteža. A realnost je da ne možete očekivati da vas dete poštuje ako se ne uzdignete i ne postanete lider vredan poštovanja. Sa druge strane, ne možete očekivati da vaše dete bude emocionalno bezbedno ako niste rešili sopstvene unutrašnje probleme.

U foto-galeriji pogledajte i savete psihologa o odgajanju dece:

Citati psihologa Dejla Karnegija za dobro vaspitanje Foto: Mariana Serdynska/Shutterstock

BONUS VIDEO:

01:00
Najveća greška u vaspitanju dece Izvor: TikTok/melrobbins

Izvor: zena.blic.rs/Yumama