"Kada jednom počne da radi, radiće zauvek…", "Zašto da mu ne olakšam kada mogu", "Meni nije teško da umesto deteta uradim…"? Ovakva roditeljska razmišljanja su česta i, donekle, dobrodošla. Ali…

Prava mera podrške

Veoma je važno, ali za mnoge roditelje i veoma teško - da pronađu "pravu meru" u podsticanju dece da budu samostalna, a da ne upadnu u zamku preteranog zaštićivanja. Upravo zbog težine uspostavljanja ove ravnoteže,

Ukoliko vi obavljate umesto deteta ono što bi ono u svom uzrastu trebalo da čini samo, velika je šansa da će i u narednim fazama razvoja ono biti nesamostalno i zavisno od vas

roditelji mnoge stvari čine u ime svoje dece, tačnije umesto njih. Na primer, oni deci vezuju pertle na cipelama, ili kupuju cipele "na čičak", čak i u osnovnoj školi - umesto da ih osposobe da tu veštinu nauče da obavljaju samostalno. Umesto dece čitaju školsku lektiru (pa je onda deci prepričavaju), pišu domaće zadatke. Deca u kući nemaju nikakve obaveze, jer njihovi roditelji veruju da to nije važno, to jest da će već doći vreme kada od obaveza dete neće moći da se "sakrije". Međutim, iako se ponekad može činiti da je lakše i brže da nešto obavite vi umesto deteta, to istovremeno znači mnogo više posla kasnije, kada ćete ispravljati njegovu nesamostalnost.

Problemi kao način učenja

Uobičajeno je da se u okviru roditeljstva govori o tome kako su za dečje odrastanje potrebni ljubav, podrška i razumevanje. Ne pominjemo da su ponekad "potrebni" problemi, frustracije, stresovi... jer smo svi svesni činjenice

Nesamostalnost u detinjstvu Najveće posledice nesamostalnosti iz ranog detinjstva su: * Teško se ispravlja u kasnijem razvoju. * Osećaj manje vrednosti u odnosu na vršnjake (bilo po onom što oni umeju a vaše dete ne ume, bilo po svojoj vezanosti za vas). * Dete odrasta u nesamostalnu, nesigurnu i zbunjenu osobu. Biće previše oslonjeno na pomoć roditelja, ne samo u manuelnom smislu (šta će se osećati sposobno da uradi samostalno), već i po pitanju svojih odluka i izbora koje će u životu morati da napravi. *Deca koja se ne nauče samostalnosti i za svoj uzrast primerenim veštinama - kasnije u životu postaju nezadovoljna. Ništa im nije dovoljno dobro, lako se dosađuju - jer su navikla da neko drugi osmišljava zabavu umesto njih, bez ličnih su, izraženih želja i potencijala.

da ih u našim životima ima i previše. Ipak, za mnoge važne lekcije u životu deteta je značajno da postoje i problemi. Kao što za nas, odrasle, važi da nas problemi ojačavaju, da kroz njih "rastemo", da iz ličnog iskustva često naučimo više nego iz brojnih priča svoje okoline... to važi i za našu decu. Iako za roditelje nije lako da gledaju kako se njihovo dete u bilo kojoj oblasti muči, ne snalazi, ili prolazi kroz određen proces - za dete je to često jedini put da nešto nauči.

Učenje kroz pokušaje i greške

Kao kada je dete učilo da puzi ili hoda, a vi ga u tome podsticali, bez obzira na to koliko puta je palo - pokušajte da i ubuduće negujete dečju potrebu da istražuje. Samo u slučajevima kada eksperimentiše sa nečim što je za njegovo zdravlje ili bezbednost opasno - vaše strogo usmeravanje ili zabrana neke aktivnosti je neophodna. U svim drugim slučajevima, dopustite detetu da uči putem pokušaja i pogreške. Ovako stečene lekcije ostaju trajno upamćene. Takođe, setite se da ono što vaše dete ne uspe danas, možda će mu već za nekoliko dana ili nedelja postati sasvim dostižno. To je razlog više da ga podstičete da uvek pokuša još jednom da postigne ono što je na sledećem koraku njegovog razvoja.