Verovatno ste zbunjeni… no, mnogi roditelji su u nekom periodu dečjeg odrastanja sebi postavljali ista pitanja. Međutim, možda je bolje da se preispitate kako biste se ponašali u slučaju da saznate da je vaše dete «drugačije» seksualne orijentacije.

Reagovanje vršnjaka

Šta biste pomislili da vidite četvorogodišnjeg dečaka na ulici koji nosi roze majicu sa natpisom: «Ja volim roze i ne zanima me šta vi mislite o tome»? Verovatno bi vam bilo simpatično. Možda biste prokomentarisali: «Baš je otkačeno! Ali i lepo što ga njegovi roditelji podržavaju da jasno izjavi šta ga čini srećnim… Čak i kada to nije nešto što preferiraju muška deca».

No, ipak nije sve tako «ružičasto». Dečak je suviše mali da bi mogao da pročita ono što je napisano na majici, a kamoli da razume poruku upućenu društvu u vezi toga šta je «normalno» za njega - bez obzira da li će nastaviti da voli roze boju kada odraste. Uostalom, tada će mu njegov nagon za samoodržanjem verovatno reći da nije vredno biti maltretiran u školi zbog toga. Jer, koliko god zvuči suludo da predispozicija ka određenoj boji sugeriše da li je neko homoseksualan ili ne, deca pokazuju želju za ruganjem u vezi takvih stvari, što može da dovede do strašnih posledica.

Volim te, bez obzira…

Pomozite svom detetu da razume svoju seksualnost. Neka bude sigurno da će od vas dobiti najbolji mogući odgovor na bilo kakvo pitanje u vezi osećanja ili seksa. Ne treba ništa da pretpostavljate u vezi dečje seksualne orijentacije, već da skrenete detetu pažnju da može da se oseća prijatno ako razgovara sa vama o bilo čemu. Recite mu: «Volim te, bez obzira ko si i šta si», kaže dr Bejli. To je najvažnija poruka koju jedan roditelj može da uputi svom detetu.

Različitost se ne ceni

Deca mogu da budu veoma okrutna. Često izdvajaju svoje vršnjake samo zato što pokazuju izvesnu različitost, bez obzira šta je u pitanju: zato što su bezbrižniji, pametniji, vredniji, «smešniji», drugačijeg ili neodređenog seksualnog opredeljenja. O čemu god se radilo, deca upotrebljavaju reči sa ciljem da povrede. Često bezobrazluk i ružno zadirkivanje postaju neizdrživi - posebno kada su u pitanju mališani koji još uvek ne razumeju svoju seksualnost. Zamislite tek koliki je to pritisak za onu decu koja su je svesna.  

Nezgodna pitanja

Sigurno je mnogo lakše da mislite šta ćete da spremite za večeru, nego čak i da počnete da razmišljate da je vaše dete seksualno - na bilo koji način. Ali, ne zaboravite da deca još kao mala (do devet godina) počinju da se zaljubljuju. Možda, čak, imaju snažna fizička osećanja prema drugim ljudima - kaže dr Erika Pluhar, seksualni terapeut. To je individualno, veoma je širok raspon što se tiče uzrasta, ali deca počinju da razaznaju prema kome su naklonjena između devete i dvanaeste godine. Zbog toga za roditelje nikada nije suviše rano da uzmu u obzir takvu mogućnost, kao i da ulože napor da razumeju šta osećaju i o čemu razmišljaju njihova deca dok su mala. A to će da bude od velikog značaja kada odrastu.   

Igranje i istraživanje

Vreme je za predstavu... Vaš šestogodišnji sin izgleda neodoljivo u šarenoj spavaćici, sa crvenim cipelicama koje kao da je uzeo od Crvenkape, smejući se zajedno sa svojom sestrom i njenim drugaricama. Izraz njegovog lica podseća na modela koji šeta po pisti. Da li je to dokaz njegove seksualnosti? Da li bi zato trebalo da počnete da razmišljate o budućem zetu sa kojim ćete da razmenjujete recepte? Ili ste, šalu na stranu, toliko prestravljeni tom idejom da ste naprasno odlučili da svog sina upišete na treniranje  «najmuškijeg» sporta koji možete da zamislite.

Zaboravite na to. «Nije nimalo čudno da se dečaci i devojčice pretvaraju da su suprotnog pola, posebno ako se njihova starija braća ili sestre, ili njihovi prijatelji tako dobro zabavljaju: igrajući se gusara, kauboja i Indijanaca, rvući se ili, čak, stavljajući šminku», kaže dr Majkl Bejli, profesor psihologije na Nortvestern Univerzitetu. 

Zanimljivo je da postoji nekoliko tipova seksualnog ponašanja koje ispoljavaju predškolci, a koje nema nikakvog uticaja na buduću seksualnu orijentaciju. «Dečaci i devojčice mogu, na primer, pokušati da ženama dodirnu grudi, ili da ljubopitljivo gledaju ljude dok se presvlače. Mogu da se igraju doktora ili imitiraju starije kako se ljube ili maze», kaže dr Pluhar. Roditelji će, možda, zbog toga da se zabrinu, ali to je samo normalna znatiželja. Tek između devete i dvanaeste godine deca svesno počinju da igraju igre u kojima je cilj ljubljenje, ili počinju da «eksperimentišu» jedno sa drugim. Dr Pluhar kaže: «Nemamo mnogo podataka o tome šta deca rade ili ne rade seksualno. Da li će, i kada će početi, zavisi od kombinacije psiholoških i bioloških faktora (vezano za seksualne hormone), ali i okoline u kojoj se nalaze. I, naravno, od prilike. Ali, ono što je sigurno, deca eksperimentišu i sa homoseksualnim ponašanjem, isto kao što to rade sa heteroseksualnim». Ali, to može da znači samo eksperimentisanje i ništa drugo.

Polno neslaganje

Pored sklonosti ka roze boji i igranja igre presvlačenja (za dečake u žensku odeću i obrnuto), postoje određena ponašanja koja kod roditelja mogu da izazovu «podizanje obrva». Na primer, iritira ih kada se deca često pretvaraju da su drugog pola, a sumnjičavi su i ako mnogo više vole da se igraju sa decom istog pola - u slučaju kada to ide do svojevrsne strasti, odnosno netrpeljivosti. Ne vole ni kada deca pokazuju sklonost ka previše gruboj ili «nežnoj» igri. Takođe ih nervira sklonost ispoljena u svakodnevnom životu prema odevanju koje je «primereno» suprotnom polu, kao i ponašanje koje je u suprotnosti sa pojedinim događanjima. Psihološki naziv za takvu vrstu ponašanja je «polno neslaganje».

Nagoveštaji homoseksualnosti

Intenzivno proučavajući ovu oblast, dr Majkl Bejli je posebnu pažnju posvetio tome da li je ponašanje u detinjstvu začetak homoseksualnosti kasnije u životu. Zaključio je da, ako dečak radi mnoge od navedenih stvari: na primer, igra se presvlačenja, ima više sklonosti ka «nežnijim» igrama, želi samo da se druži sa devojčicama i sa tim nastavi duže vreme - to ima veliki uticaj na kasniji seksualni život. Ukoliko takve stvari iznova i iznova čini, to nije prolaznog karaktera. U slučaju da neprestano stremi ka tome, to je često nagoveštaj homoseksualnosti. Sa druge strane, slično ponašanje devojčica nije «preduslov» sličnog ishoda.

Mislite na budućnost

Neki roditelji ovu temu prihvataju na šaljiv način. No, za većinu njih, perspektiva homoseksualnog deteta nije uopšte za šalu. Oni mogu da veruju da je homoseksualnost prirodan deo ljudskog iskustva, ali u isto vreme da budu zabrinuti zbog moguće diskriminacije koja očekuje njihovo dete. Mogu da poštuju homoseksualce, ali i da budu šokirani saznanjem da je član njihove porodice homoseksualne orijentacije, sa jakom željom da se to ne sazna. Mogu i da imaju neka uverenja u vezi bolesti i promiskuiteta, koja samo dodaju još zabrinutosti postojećoj gomili briga. Ili, prosto, veruju da je homoseksualnost greh. 

Međutim, bez obzira kako se roditelji osećaju u vezi toga, jedna stvar je ista za svu decu: ona su željna saznanja da su voljena i prihvaćena. To im je važno čak i ako mora da prođe neko vreme da bi ponovo bilo tako (nakon saznanja roditelja o njihovom opredeljenju). Deca očekuju da roditelji donesu odluku kako im je najvažnija sreća i sigurnost njihovog deteta i da to uopšte ne povezuju sa njegovom seksualnom orijentacijom. Sa druge strane, mnogi roditelji se osećaju odgovornim i pitaju: «Šta sam pogrešno uradio?». 

Odgovor je, naravno, ništa. Istraživanja do sada nisu pokazala da je moguće nekog «pretvoriti» u homoseksualca (što, takođe, znači da je nemoguće homoseksualno dete preobratiti u heteroseksualca).

Proces izjašnjavanja

Ako razmišljate: «Moje dete ima samo jedanaest godina, suviše je malo da izlazi sa dečacima/devojčicama…», vi se nalazite u grupi sa većinom roditelja. Ali, ako vaše dete razmišlja o vršnjacima istog pola, i to vas muči, trebalo bi da potražite savet stručnjaka, koji će vam pomoći da se snađete u toj situaciji. Jer, roditelje to može mnogo da uplaši, ali u isto vreme i da zabrine u vezi budućeg života njihove dece.

U svakom slučaju, roditelji moraju da prođu kroz lični «proces izjašnjavanja» u vezi dečje seksualnosti. Ako se ispostavi da je dete zaista naklonjeno istom polu, kod njih to može da izazove jak osećaj gubitka, da dovede do oplakivanja za nečim što su mislili da će imati. A tada im je, najčešće, neophodna pomoć da se sa tim izbore. 

Stvaranje sigurne zone

Jedno od mesta na kojem bi dete trebalo da se oseća sigurnim, da se ne plaši, jeste njegov dom. Da se oseća «slobodnim», nesputanim. Ako nije spremno da diskutuje o svojim seksualnim osećanjima, pokušajte da na neobavezan, opuštajući način, zapodenete razgovor. Pomenite homoseksualnog poznanika, poznatu ličnost… dajte detetu do znanja da to nije tema koju izbegavate. Pritom nemojte da koristite ponižavajuće reči u vezi homoseksualaca.

Kupite detetu igračke koje nisu specifične za određeni pol. Ako ih ono kategorizuje kao muške ili ženske, iskoristite to kao priliku za razgovor - neka vam objasni šta za njega to znači. Ostavite knjige adekvatne godištu deteta o polu i seksualnosti - tamo gde vaše dete može da ih nađe, da bi dobilo neke korisne informacije.

Podržavajte svoje dete. Ako devojčica hoće da se ošiša da bi izgledala kao dečak, dopustite joj - to ne mora da ima bilo kakav značaj. Moguće je da će već sledeće nedelje da promeni mišljenje.

Put ka razumevanju

Najnovije istraživanje ukazuje na šest puta veću verovatnoću da homoseksualna, lezbejska i biseksualna deca - iz porodica koje su bile «odbijajuće» prema njihovim sklonostima (u odnosu na porodice koje su bile neutralne ili pokazivale manji stepen odbijanja) - imaju ozbiljnu depresiju, a od tri do pet puta veću verovatnoću da koriste drogu ili imaju nezaštićen seksualni odnos i budu ugrožena nekom infekcijom. Naročito je teška situacija kada je reč o mladim transseksualcima (poremećaj polnog identiteta). Oni pate jer se ne osećaju dobro u svojoj koži, pošto  smatraju da je trebalo da se rode kao osoba suprotnog pola. Stoga psiholozi kažu da bi roditelji, čak i ako izbegavaju samu pomisao da je njihovo dete «drugačije» seksualne orijentacije, trebalo da pronađu put ka razumevanju i pokažu ljubav prema njemu. To će ga učiniti mnogo sigurnijim kasnije u životu.

Snežana Damnjanović-Mitić