Dete na rođenju vidi mahanje ruke, u drugom mesecu vidi pet odsto, u četvrtom deset odsto, u šestom mesecu vidi 20 odsto, sa navršenih godinu dana 30 do 40 odsto, da bi maksimalnu vidnu oštrinu postiglo u drugoj, trećoj godini života.

Kako se razvija vid kod beba?

Binokularni vid (sposobnost mozga da spoji slike iz oba oka u jednu sliku) se razvija do četvrtog-šestog meseca života. Oko je organ od izuzetnog značaja. Računa se da oko 80 do 90 odsto svih informacija iz spoljašnje sredine primamo čulom vida - otuda i ogroman značaj koji pridajemo zdravlju okaIstraživanja su pokazala da na rođenju svako treće dete ima pravilan položaj očiju. Kod ostalih beba je primećena razrokost, i to u najvećem broju egzodevijacije, odnosno skretanje oka upolje. U najvećem broju slučajeva, dolazi do spontanog povlačenja razrokosti do šestog meseca života. Kod tri-četiri odsto tih beba, razrokost ostaje i posle pomenutog perioda. Takvi slučajevi zahtevaju obavezan oftalmološki pregled, sa ciljem što ranijeg otkrivanja razloga nastanka razrokosti, i pravovremenog započinjanja lečenja.

Šta znači "lenjost" oka?

Slabovidost ("lenjost" oka) se javlja kod dva do četiri odsto ukupne populacije, kao i kod gotovo polovine dece koja imaju razrokost. Leči se zatvaranjem boljevidećeg oka, uz prethodnu korekciju dioptrijskog statusa deteta. Vreme zatvaranja boljevidećeg oka zavisi od stepena slabovidosti, prisustva razrokosti, kao i starosti deteta. Ono može da bude celodnevno, ili samo nekoliko sati u toku dana. Za sprovođenje terapije, neophodna je dobra saradnja sa roditeljima, kojima smo prethodno objasnili razloge za ovu, ponekad veoma napornu terapiju. Treba imati razumevanja i za nesaradnju deteta - jer, zatvorivši mu oko na koje vidi dobro, i na taj način ga ostavivši da funkcioniše sa slabovidim okom, znatno mu smanjujemo vidni utisak. Ono što je jako važno, jeste da su rezultati lečenja odlični ako ne postoji neka organska prepreka za to. 

Šta su refrakcione anomalije?

Mnoge studije na ovu temu pokazuju veliko prisustvo refrakcionih anomalija kod dece predškolskog uzrasta, čak i do 50 odsto. Refrakcione anomalije su: dalekovidost (hipermetropija), kratkovidost (miopija,) kao i astigmatizam (nepravilna zakrivljenost rožnjače). Svaki dioptrijski status može da se koriguje na tri načina: nošenjem odgovarajućih naočara ili kontaktnih sočiva, kao i refraktivnom hirurgijom u odgovarajućem uzrastu (ne preporučuje se pre 16. do 18. godine). Važno je da dete razvije maksimalnu vidnu oštrinu, a način korekcije je stvar dogovora i motiva.

Kada odvesti dete kod oftalmologa?

Po našem mišljenju, oftalmološki pregled kod deteta treba uraditi barem tri puta do polaska u školu: u prvoj godini života, u trećoj godini, i pred polazak u školu.PageBreak

Zašto je važno voditi dete kod oftalmologa?

Pravovremeno otkrivanje oftalmološkog poremećaja je od izuzetnog značaja za rezultat lečenja. Što se ranije dijagnostikuje problem i započne lečenje, to je njegova uspešnost veća, a i samo lečenje uglavnom kraće traje. 

Šta roditelji mogu da primete kod svoje dece?

Osim nepravilnog položaja očiju, to jest razrokosti, mogu da primete nevoljne oscilatorne pokrete očiju (nistagmus), kao i žmirkanje, tikove, približavanje predmetu posmatranja (TV-u), suzenje očiju, prisustvo sekreta u očima, glavobolje na koje se dete žali...

Kako izgleda oftalmološki pregled deteta?

Rutinski pregled obuhvata pregled vidne oštrine (ako je moguće), strabološki nalaz - obuhvata seriju testova kojim isključujemo mogućnost prisustva razrokosti, odnosno potvrđujemo dobru saradnju dva oka,

Koje su rizične grupe za pojavu problema sa vidom?Potreban je oftalmološki pregled deteta kod kojeg je prisutan nepravilan položaj očiju posle šestog meseca starosti. To se posebno odnosi na decu sa porodičnom anamnezom razrokosti i slabovidosti.Posebnu pažnju treba obratiti na: ● decu čiji roditelji imaju značajne refrakcione anomalije● na prevremeno rođenu decu● kod porodičnih anamneza kongenitalne katarakte, retinoblastoma, metaboličkih i genetskih bolesti● decu sa neurološkim poremećajima

 zatim pregled prednjeg i zadnjeg segmenta oka, kao i objektivno određivanje dioptrijskog statusa (podrazumeva se pregled oka u cikloplegiji, to jest veštački izazvanoj paralizi cilijarnog mišića, koji se nalazi unutar očne jabučice, zaduženog za akt akomodacije - prilagođavanje oka prema daljini posmatranog predmeta).

Za ovu svrhu koristimo odgovarajuće kapi. Nije neophodno rutinski koristiti atropin, zbog njegovih sistemskih i lokalnih karakteristika, već neke od cikloplegika bržeg i kraćeg dejstva, kao što su ciklopentolat ili tropikamid (jednoprocentni). Roditelji često imaju neosnovan strah od širenja zenica: lekovi koji se najčešće koriste u tu svrhu, imaju beznačajne sporedne efekte.

Šta je razrokost i kako se leči?

Pod razrokošću (strabizmom) podrazumevamo sve situacije u kojima vidne ose nisu paralelne. Različite forme razrokosti se javljaju kod dva do pet odsto populacije. Svaka razrokost može da se izleči, samo je pitanje na koji način i koliko je vremena potrebno. Da li ćemo to postići nošenjem odgovarajućih naočara i zatvaranjem oka ili, pak, hirurškom intervencijom - zavisi od tipa razrokosti.

Na primer, kod urođenog bežanja oka ka nosu (kongenitalna ezotropija), sa normalnim dioptrijskim statusom, svesni smo da se već pri kraju prve godine može pristupiti operativnom lečenju. Sa druge strane, kod razrokosti kod koje je uzrok postojanje dalekovidosti (hipermetropije), potrebno je za početak dati samo maksimalne vrednosti dioptrije, što najčešće omogućava da, kada dete nosi naočarice, nema razrokosti. Kod ove dece je u kasnijem uzrastu (16 godina starosti i dve godine stabilne dioptrije) moguće uz pomoć refraktivnog hirurga uraditi operaciju za skidanje dioptrije, kojom rešavamo oba problema: i problem dioptrijskog statusa, i problem razrokosti. Ako, pak, i pod naočarima zaostane jedan deo razrokosti, on takođe mora da bude operativno lečen.

Cilj je da, kada dete ima naočare - vidi dobro, i da nema razrokosti. Kod dece čije oči povremeno skreću upolje (intermitentna egzotropija), najbolje je sa operacijom sačekati do predškolskog uzrasta.

Možemo zaključiti da sve zavisi od kliničke slike, uz pravilo: što veća dobrobit za pacijenta, uz što manji rizik.

Kada se strabizam leči hirurški?

Operaciji razrokosti se pristupa kada se istroše sve mogućnosti nehirurškog lečenja, ili kada nalaz na oku jednostavno ne daje mogućnost nehirurškog lečenja. Operacija se najčešće radi na oba oka, a njom se menja samo položaj očiju. Dioptrijski status, kao i odnosi u unutrašnjosti oka, ne menjaju se. 

Sama intervencija se smatra rutinskom, a zahteva opštu anesteziju. Dete dan posle operacije napušta stacionar bez flastera, uz odgovarajuću terapiju kapima. Uspešnost ove vrste operacija je i preko 80 odsto u jednom operativnom zahvatu.

Ass. dr Milorad Ljutica, specijalista oftamologije