Da li je homeopatija blagotvorna kod sasvim male dece, pitali smo dr Slavicu Veselinović, iskusnog pedijatra i homeopatu.

Homeopatija je medicinska doktrina i veština lečenja, a njen osnovni princip je zakon sličnosti, koji glasi: bilo koja supstanca, koja dovodi do bolesti, može da izleči sličnu bolest, pa je neophodno da između pacijenta i odabranog leka stoji znak sličnosti.

U klasičnoj homeopatiji, daje se samo jedan lek, i to u najmanjoj dozi koja postiže isceljenje. Njime se podstiče nevidljiva, unutrašnja, vitalna sila da se vrati u ravnotežu i ponovo uspostavi zdravlje u organizmu. Homeopatija je energetska medicina, pa lekovi nose energetsku poruku. S obzirom da utiču na vitalnu silu, moraju da budu za nijansu jači od bolesti, kako bi podstakli organizam da "izbaci" bolest.

Kako se određuje pravi lek?
- Pošto se homeopatija bavi čovekom u celini, a ne samo bolestima i njenim simptomima, sa pacijentom ili majkom deteta se razgovora uz, na izgled, neobična pitanja (kako spava, šta sanja, šta ga ljuti...). Cilj homeopatskog intervjua  jeste da se upoznaju fizičke tegobe, a da se pri tome nikada ne zanemare mentalne karakteristike, niti emotivno stanje ličnosti. Homeopatu zanima "kompletan" čovek, sa određenim zdravstvenim problemom, kojem je potreban lek. Neće svi koji imaju sličan ili isti problem da dobiju isti lek, jer su i njihove prirode različite. Pri odabiru prave terapije, neophodan je onaj znak sličnosti između ličnosti i homeopatskog leka.

U kojem uzrastu homeopatski lek može da se primeni?
- Bez ikakvih problema i kontraindikacija, lek može da se primeni i kod novorođenčeta, čak i onog trenutka kada se rodi. Homeopatski lekovi su u vidu granulica, sitnih perlica koje se rastvaraju u ustima, ili su u obliku kapi. Kod novorođenih beba, kapi se mogu nakapati na jezik, unutrašnju stranu obraza, a mogu da se utrljaju u kožu ili kapnu na dlan... dejstvo je isto.

Kod kojih stanja je homeopatija blagotvorna?
- Mogu da se tretiraju akutne virusne i bakterijske bolesti, problemi razvoja dece, problemi koji prate normalne faze rasta i sazrevanja (nicanje zuba, dečji grčevi), povrede, ujedi, ugrizi, alergije i hronične bolesti. Homeopatijom bi mogle da se tretiraju i novorođenene bebe posle dugog i teškog porođaja,  kada je primenjen vakuum, a dete izmučeno, u depresiji, zatim ako dete ne mokri na vreme, ili nema urednu stolicu, ili u slučaju da ne podnosi majčino mleko.

Koža prva na udaru

- Mnoga deca koja su imala ekcem, pa su mazana raznim kortikosteroidima, kasnije u životu - to je nauka pokazala, dobiju astmu. Homeopatija kaže da to nije bilo ispravno, da je tim mazanjem problem sa kože bukvalno gurnut dublje. Organizam je tako savršen da uvek gura bolest daleko od sebe. Bolest se prvo ispoljava na koži. Kada imate nešto na koži, smatra se da ga je organizam izbacio najdalje što je mogao, nije ga uvukao dublje - da obole pluća, ili jetra, ili drugi važni unutrašnji organi.

Šteta je što se ne primenjuje umesto, često grubih i agresivnih metoda, koje su u praksi oficijelne medicine. Sjajno je primenljiva u uzrastu  odojčeta i malog deteta kod akutnih bolesti disajnog, probavnog i urinarnog trakta. To su bolesti koje naglo nastaju, a česte su u dečjem uzrastu. Tada lek može da se odredi na osnovu manjeg broja simptoma, i za kraće vreme.

U slučaju hronične bolesti, potrebna je kompletna slika, da se dete u celini dobro upozna. Ono što je veoma važno kod male dece, naročito do godinu dana starosti, dok traje neraskidiva veza sa majkom, jeste da homeopata mora da zna kakva je bila majčina trudnoća - željena ili neželjena, kako se majka osećala u toku trudnoće, i kakvi su bili simptomi deteta po rođenju. Pri odabiru leka, uzimaju se u obzir i simptomi majke, i simptomi deteta. U ordinaciji se dete posmatra od trenutka kada uđe, posmatra se njegova vezanost za roditelje, kojim igračkama prilazi i igra se, šta crta, kakav mu je odnos prema drugim, nepoznatim ljudima, uzima se podatak o svim njegovim navikama, željama.

Kada dolazi do poboljšanja?
- To zavisi od tipa bolesti i jačine vitalne sile. Kod akutnih slučajeva (prehlada, kijavica, zapušen nosić, povišena temperatura), poboljšanje se vidi već posle druge, treće, čak prve doze leka, dok u nekim hroničnim slučajevima, kada dete duže boluje, na poboljšanje mora strpljivo da se sačeka, jer lečenje može da potraje nekoliko meseci. Lečenje hroničnih slučajeva je proces, tu ništa ne može za dan da se uradi, ali u toku procesa lečenja se popravlja celokupno zdravlje deteta.

Mogu li roditelji sami da daju lek i kontrolišu njegovo dejstvo?
- Moj stav je da uvek treba konsultovati homeopatu - koji procenjuje koji lek, u kojem momentu treba da se primeni, kojom dinamikom, i koliko dugo. Onog momenta kada je  poboljšanje vidno, prestaje davanje leka. Tu mnogi roditelji greše, pa nastavljaju sa davanjem leka sedam ili deset dana, po principu oficijelne medicine, što u homeopatiji nije slučaj. Prvi znaci poboljšanja su znak da je organizam prebrodio krizu, da se izborio i više mu ne treba podsticaj.

Šta roditelj mora da zna pre primene leka?
- Tokom lečenja, vraćaju se svi simptomi koje je pacijent i ranije imao. U homeopatiji se to zove - povratak starih simptoma. Na primer, ako je dete starije, i ima proliv, i to duže vreme, a majka nam daje podatak da je pre toga imalo osip na koži, a nekoliko meseci po rođenju uporan kašalj... posle saniranja proliva dete može da dobije osip na koži, a nakon prolaska ospe, može da počne da kašlje.

Gledati dete, a ne rezultate- Ne gledajte u rezultate, oni jesu značajni, gledajte u svoje dete. Često je u ordinaciji dete sa ozbiljnom upalom pluća, ali koje se igra, trčkara... dobro to podnosi. Dok je drugo, sa "minimalnim" nalazom apatično, ne uzima obroke. To su dve različite vitalne sile. U homeopatiji je jako važno kakvo je dete: da li je zainteresovano za igru, kako jede, kako spava. Ako u svemu dobro "funkcioniše", to je pokazatelj dobrog zdravlja i uravnotežene vitalne sile. Čak i kada ima tegoba, njegova vitalna sila može da se izbori sa njima. Ona ih "baca" na spoljnu stranu, i kao da kaže: "Jeste da kašljem, ali normalno nastavljam svoj život".

Ovo se odnosi na hronične bolesti. To uvek treba napomenuti roditeljima. U protivnom, roditelj će reći: "Kakav je to lek kada mi dete sada kašlje? Ono je dobilo drugu bolest!".

Kada je homeopatija nemoćna?
- Ne može da se leči, na primer, bol u stomaku uzrokovan upalom slepog creva, ali može da pripremi organizam za operaciju koja sledi. Homeopatija ne može da zameni hirurgiju, niti da pomogne u slučaju opstrukcije, perforacije ili preloma, ali se može dati homeopatski lek da prelom nakon intervencije brže zaraste, da dete ima manje bolova. Ne može da zameni dobrog hirurga, ortopeda. Tu nema polemike.

Može li homeopatski lek ipak u nekim slučajevima da dovede do loših posledica?

- Ako se lek upotrebljava nekritički, vrlo dugo, i u dozama koje nisu pod nadzorom, mogao bi u organizmu da proizvede neke reakcije za koje nismo sigurni kako izgledaju. Svrha homeopatije nije da se lekovi piju celog života, već da se popije lek koji podstiče vitalnu silu organizma da se on sam izleči. 

Lek prema tipu
Svaki homeopata zna da u uzrastu do godinu dana, u 60 odsto slučajeva odgovara lek Calcium Carbonica (CaCO3). Ove bebe se lako prepoznaju: to su one zadovoljne, okrugle, punačke bebe koje se smeše, mnogo znoje, imaju tvrdu stolicu, stidljive su, kasno im se zatvaraju fontanele, i nisu posebno zainteresovane za okolinu. Ostala deca pripadaju drugim tipovima homeopatskih lekova.
U kasnijem uzrastu, do predškolskog doba i dalje, ima više tipova dece, a to znači i više lekova koji se upotrebljavaju, ali glavna karakteristika homeopatije jeste da se uvek traži individualni lek, koji u tom momentu i određenim simptomima odgovara.

Mirjana Ajbl